Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od sudskog Mehanizma u Hagu da ga pusti na privremenu slobodu u Republiku Srpsku, sve dok ne bude odlučeno o žalbi koju će on uložiti na prvostepenu osuđujuću presudu.
Zato što je pritvoren, Karadžić, kako tvrdi, ne može da na efikasan način učestvuje u pripremi žalbe, niti da svom pravnom savjetniku pruži neophodnu pomoć. To, kako kaže, djeluje „frustrirajuće na moje psihičko i fizičko zdravlje”.
– Usled nedostatka adekvatnog finansiranja moje žalbe, moja pomoć je od ključne važnosti – naveo je Karadžić.
Karadžić se Tribunalu, kao i na statusnoj konferenciji početkom aprila, požalio i na to što ima zastarjeli kompjuter, ali ne i pristup internetu.
Sekretarijat suda obećao je, u odvojenom dopisu sudijama, da će pritvorenici dobiti bolje računare do sredine maja.
Karadžić je na kraju pisma žalbenom vijeću naznačio i da je u proteklih osam godina bio „lišen porodičnog i kulturnog života” i da se suočava sa mogućnošću da u pritvoru bude još „najmanje tri godine, dok se moja žalba ne riješi”.
– Ne postoji način da mi tih 11 godina bude nadoknađeno, i ako budem oslobođen. Čak i ako osuđujuća presuda bude potvrđena, ja sam patio od tih lišavanja nezamislivo dugo – podvukao je Karadžić.
Navodi i da njegova porodica nema dovoljno novca da ga posjećuje i da stoga ima „rijetke direktne susrete” sa najmilijima.
– Premda sam pjesnik, pisac i intelektualac u srpskom društvu, lišen sam zadovoljavanja svojih kulturnih potreba dok sam pritvoren. Ako bih bio oslobođen, porodica bi mogla da me posjećuje i mogao bih da imam kulturni život – rekao je on.
Karadžić, na kraju, naglašava da „čvrsto ostaje pri stavu da je nevin” i da je, stoga, „veoma motivisan da ispravi nepravdu koju je prvostepeno vijeće nanijelo meni i istini”.
– Odobravajući moje puštanje na privremenu slobodu, žalbeno vijeće bi preduzelo važan korak da obezbijedi pravičnost žalbenog postupka u mom slučaju. Zato od vas, s poštovanjem, tražim da mi odobrite privremenu slobodu za vrijeme žalbenog postupka – zaključio je Karadžić.
O Karadžićevom zahtjevu odlučivaće žalbeno vijeće Mehanizma, kojem predsjedava američki sudija Teodor Meron. Za odluku ne postoji rok.
Karadžić koji se brani sam u podnesku je naglasio da po pravilima suda ima pravo da bude pušten na privremenu slobodu, obećavajući da će se u Hag vratiti na svaki poziv suda i da neće ugrožavati svjedoke i žrtve.
Iako to ne navodi izričito, iz podneska proizlazi da Karadžić traži da na privremenu slobodu bude pušten u Republiku Srpsku, čijim je vlastima uputio kopiju zahtjeva, kako bi se one izjasnile.
– Lično garantujem da ću se, ako budem oslobođen, pojaviti na svim zasjedanjima kada se to zatraži od mene i da ću se vratiti u pritvorsku jedinicu UN kada mi bude naređeno. Neću preduzimati bilo kakve akcije koje bi mogle predstavljati opasnost za bilo koju žrtvu, svjedoka ili bilo koju drugu osobu. Poštovaću sve razumne uslove za oslobađanje, poput javljanja lokalnim vlastima i ograničenja kretanja i putovanja – napisao je Karadžić u zahtjevu.
(RTRS)
Ne postoji bojazan od bjekstva
Podsjetio je da je, iako se nije dobrovoljno predao, poslije hapšenja u julu 2008. „u potpunosti sarađivao sa Tribunalom” i „nijedan svjedok nije prijavio nijedan slučaj uznemiravanja u mom procesu”.
– Stoga, ne postoji rizik od mog bjekstva, niti opasnost po bilo koju drugu osobu – naveo je Karadžić.
Kao posebnu okolnost u korist svog privremenog oslobađanja, Karadžić navodi da mu se zdravlje, koje je do hapšenja „bilo perfektno”, pogoršalo tokom osmogodišnjeg boravka u pritvoru, zato što više nije mogao da se zdravo hrani i uzima vitaminske dodatke.
– Ubijeđen sam da se moje zdravlje ne bi pogoršalo da nije uslova pod kojim sam pritvoren i da će nastaviti da se pogoršava ukoliko budem pritvoren i tokom žalbenog postupka – piše sudijama bivši predsjednik RS.
Karadžić je ponovio i svoje uvjerenje da u sudskom pritvoru zabilježena „izuzetno visoka učestalost malignih oboljenje” i da to „nije slučajnost”.