Povodom predstojećeg obilježavanja 21. godišnjice od akcije „Oluja” kao Dana pobjede u Hrvatskoj, ali i sjećanja na stradanje, patnju i egzodus srpskih civila, više nevladinih organizacija u Zagrebu je pozvalo građane da izraze solidarnost sa žrtvama rata i današnjih društvenih podjela.
Grupa nevladinih organizacija postavila je i pitanje zašto uz obilježavanje „Oluje” ne postoji i odavanje počasti žrtvama ove vojnopolicijske akcije kojem bi prisustvovao i hrvatski državni vrh.
Tokom zločinačke vojno-policijske akcije iz Hrvatske je protjerano 250.000 Srba, a više hiljada njih je poginulo ili se i dalje vodi kao nestalo.
Na konferenciji za novinare u organizaciji NVO Dokumenta predstavljen je pregled činjenica u vezi sa procesuiranjem ratnih zločina počinjenih u toku i neposredno nakon vojno-policijske akcije „Oluja”, sa osvrtom na 2016. godinu.
Na konferenciji za novinare, u Kući ljudskih prava Zagreb govorili su Vesna Teršelič, šefica Dokumente – Centra za suočavanje s prošlošću, Slaven Rašković, koordinator dokumentiranja Ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991–1995, Beatris Le Bon Vujanović iz Francuske, koja je javnosti predstavila djelove istraživanja u vezi sa povratkom hrvatskih građana srpske nacionalnosti u periodu nakon 1995. godine.
Predstavnici Dokumente su, kako prenose hrvatski mediji, pozvali sve građane i građanke na izražavanje solidarnosti sa žrtvama „s druge strane rata i druge strane današnjih društvenih podjela”.
Učesnici konferencije su podsjetili da je dio ubijenih civila tokom i nakon „Oluje” stradao je u oružanim sukobima, a dio ubijenih i nestalih stradali su zbog počinjenih ratnih zločina.
Istakli su i da žele da se o žrtvama „Oluje” govori utemeljeno, bez manipulacije brojkama.
Na konferenciji je predstavljen bilans krivičnog progona za zločine počinjene tokom i neposredno nakon „Oluje”, koja je, kako su ocijenili, veoma „mršava”.
Prema tom bilansu tokom i neposredno nakon „Oluje” pokrenuto je pet krivičnih postupaka. Dva su okončana pravosnažnim presudama u odnosu na četvoricu optuženika, dva postupka, protiv trojice osumnjičenika, još uvijek su u toku. Jedan u žalbenoj fazi (Zločin u Gruborima, opt. F. Drljo i B. Krajina) i jedan u fazi podizanja optužnice (Zločin u Kijanima, opt. R. K.) dok je jedan postupak obustavljen usled prekvalifikacije krivičnog djela (Zločin u Ramljanima protiv Ž. Sačića i F. Drlje).
Među neprocesuiranim zločinima na konferenciji za novinare izdvojen je i zločin u Dvoru na Uni. Kako istrage i suđenja nijesu završena do danas nije jasno ni ko stoji iza pokolja devetoro psihijatrijskih bolesnika i invalida u Dvoru, 8. avgusta, poslednjeg dana akcije „Oluja”, iako postoje svjedoci i snimci.
Kolike su još uvijek nelagode u hrvatskom društvu o zločinima tokom i poslije „Oluje” bilo je vidljivo i u polemikama oko dokumentarnog filma „15 minuta – Masakr u Dvoru” u režiji danskih autora Georga Larsena i Kaspera Vedsmanda, prošle godine prikazanom na Sarajevo film festivalu.
Polemika je započeta u Hrvatskoj nakon kriviče prijave u kojoj se, kako se navodi, neosnovano tvrdi da da su hrvatski vojnici počinili zločin mada to u filmu nije nigdje direktno navedeno.
(RTS)
Konkretni podaci o žrtvama
Konferencija za novinare bila je i prilika da se javnosti po prvi put predstave konkretni podaci i okolnosti u vezi sa brojem stradalih, na pojedinim lokacijama na kojima su se dogodili zločini tokom i poslije „Oluje”.
Spomenute podatke Dokumentini istraživači prikupljaju unutar aktivnosti na dokumentovanju ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991. – 1995, s ciljem stvaranja poimeničnog popisa svih žrtava, uz okolnosti njihova stradanja, tokom rata u Hrvatskoj, bez obzira na to kojoj su etničkoj ili verskoj grupi pripadale, koju su političku ili ideološku ideju branile.
Potom je uslijedio poimenični popis imena žrtava prema kojem je: 6.08.1995. u selu Golubić kraj Knina ubijeno deset civila: Jeka Opačić, Zorka Kablar, Vaso Vasić, Nikola Panić, Branko Radinović, Maša Radujko, Nikola Radujko, Tode Marić, Milka Grubić i Milica Šljivar.
Istog dana u selu Uzdolje kod Knina ubijeno je 8 civila, od čega su Đurđija Berić, Janja Berić, Stevan Berić, Miloš Ćosić, Jandrija Šare, Krstan Šare i Milica Šare postrojeni i streljani dok je Sava Šare ubijena u svojoj kući.
Za vrijeme „Oluje”, pa do kraja septembra 1995. u selu Kijani (Gračac), ubijeno je 14 osoba, među kojima devet žena: Dane Bolta, Sava Bolta, Branko Jelača, Marija Jelača, Milica Jelača, Ana Jelača, Smilja Jelača, Dušan Kesić, Mileva Kolundžić, Danica Sovilj, Mara Sovilj, Mira Sovilj, Rade Sovilj i Vlado Sovilj.
U selu Moko Polje ubijeno je najmanje šest civila: Ružica Babić, Stana Popović, Mirko Popović, Stevan Sučević, Jeka Kanazir i Sava Babić.
Navedeno je da brojni izvori govore o 15 ubijenih civila, ali da istraživanje Dokumente još nije potvrdilo ostale žrtve.
(RTS)