Ukoliko bi se od ruske strane utvrdilo da su rakete dospjele, ovim ili onim putem, u Ukrajinu iz Crne Gore, to bi bio sasvim dovoljan razlog za prekid političkih, ekonomskih, kulturnih i svih drugih veza Rusije sa Crnom Gorom, smatra potpredsjednik Nove srpske demokratije Strahinja Bulajić. On je za „Dan” istakao da su prave adrese za odgovore na pitanja o nelegalnoj trgovini oružjem Vlada Crne Gore, odnosno ministarstva ekonomije i finansija i preduzeće Jugoimport mont.
– Vjerujem da se svi odgovori o eventualnom švercu naoružanja i vojne opreme iz ili preko Crne Gore mogu dobiti od određenih ljudi na tim adresama, koji su zaduženi za tu vrstu posla. Bio šverc ili legalan posao, u svakom slučaju, određeni poslovi pobuđuju sumnju u legalnost takvih aktivnosti. Domaći štampani ili elektronski mediji su više puta ukazivali na trgovinu tog tipa, u čemu je Crna Gora imala zapaženu ulogu – rekao je Bulajić, poslanik u Skupštini Crne Gore.
Kako smatra, imamo i tzv. donacije „municije koja predstavlja višak u naoružanju VCG i koja nije neophodna za funkcionisanje vojske“. Taj zanimljivi poklon Iračkoj vojsci je, naveo je on, transportovan sa aerodroma Golubovci u saradnji sa oružanim snagama SAD. Bulajić navodi da je tu i prodaja raketne topovnjače tipa 401 Keniji, posredstvom firme „Simon“ iz Herceg Novog, sa koje će biti skinuti i iskorišćeni određeni djelovi, topovi i sistem za upravljanje vatrom, kako je saopšteno, za potrebe kenijske korvete.
– To naoružanje i visoko osjetljive senzore otkupila je Jugoimport SDPR iz Srbije posredstvom firme „Simon” iz Herceg Novog. I gle čuda, sve to se u Mombasu u Keniji transportuje baš ukrajinskim avionom „Antonov-24“. Saopšteno je da se Kenija ne nalazi na spisku zemalja koje su pod sankcijama za izvoz naoružanja. Pa zar ne bi bilo isuviše naivno da nije tako. Dakle, važno je da se do Kenije otpremi određeno naoružanje i vojna oprema, a iz Kenije može da dođe do bilo koje druge destinacije, pa i do Ukrajine. Ratni transportni avion američke proizvodnje herkules C-130, zbog određenog tovara je bio na aerodromu u Golubovcima 15. februara ove godine. Nije mi poznato da je neko dao zvanično obavještenje o tome, o kakvom se teretu radi, koja je destinacija i drugo – kazao je Bulajić.
Ukazao je da nije primijetio da su to adekvatno propratili mediji, a zbog takvih i sličnih stvari i pritisaka, odnosno zbog toga što nije želio da da saglasnost da Bosna i Hercegovina proda oružje Ukrajini, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Bogdan Tičić je podnio ostavku vođen principom da ne treba učestvovati u isporuci oružja državi koja ratuje sa Rusijom.
– Ono što posebno zabrinjava je, kako je saopšteno, da je Ministarstvo odbrane promijenilo odluku da kroz MONDEM projekat uništi preostale protivbrodske krilate rakete koje se nalaze u skladištima Mornarice VCG. Kod Vlade se pojavila želja da se od 109 raketa tipa R-20 i R-21 (NATO oznaka SS-N-2) njih 49, prosto, proda u inostranstvu. Imajući u vidu da je u bojevoj glavi tih raketa upakovano skoro pola tone trotila, jasno je da se radi o raketama strahovite razorne moći. Kada su kupljene od tadašnjeg SSSR-a jedna je koštala preko 300.000 dolara – istakao je Bulajić.
Po njegovom mišljenju, ukoliko bi došlo do prodaje tih raketa, recimo Keniji, pa još da do Mombase budu transportovane džinovskim ukrajinskim „antonovom“, to bi moralo da pobudi sumnju, a i bilo bi malo nelogično – šta će te rakete tamo.
– Pitanje je da li Kenija ima lansere za njih. Ali Ukrajina sasvim sigurno ima lansere, baš za te rakete. Ruski vojni eksperti, sasvim sigurno, budno prate doturanje naoružanja i vojne opreme u Ukrajinu. Ukoliko bi se od ruske strane utvrdilo da su te rakete dospjele, ovim ili onim putem, u Ukrajinu iz Crne Gore, to bi bio sasvim dovoljan razlog za prekid političkih, ekonomskih, kulturnih i svih drugih veza Rusije sa Crnom Gorom. Valjda je jasno da bi to imalo dalekosežne veoma negativne posledice po samu Crnu Goru – zaključio je Bulajić.
M.V.
Transfera je bilo i ranije
Bulajić je naveo da je Ministarstvo ekonomije još 2013. godine, dakle pred početak, kako je rekao, neonacističkog pira u Kijevu, saopštilo da je u Ukrajinu izvezeno oružje i vojna oprema u višemilionskoj vrijednosti.
– Sjetimo se da su prva trvenja u Kijevu počela u oktobru 2013. godine i Ukrajina je pred sam početak ratnih sukoba sa novoruskim snagama imala oružje iz Crne Gore. Takođe, Libijskoj Džamahiriji je izvezena određena količina naoružanja i vojne opreme prije početka ratnih dešavanja. Poznato je da je albanski list „Šekuli“ objavio da je crnogorsko preduzeće Jugoimport Mont u januaru 2010. godine naručilo 150.000 minobacačkih projektila 82 mm, koji nikad nijesu došli do Crne Gore, već su završili u Libiji, naravno, opet neposredno prije otpočinjanja ratnih sukoba u toj zemlji – kazao je Bulajić.