Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova u 2014. godini podnijeta su 7.804 predloga za mirno rješavanje radnih sporova, što je više nego za tri godine i četiri mjeseca rada te institucije. Kako se navodi u izvještaju o radu Agencije, u 7.792 slučaja radilo se o individualnim radnim sporovima, dok je 12 kolektivnih. Prema iskustvima miritelja, radnici su se u preko 90 odsto slučajeva žalili na državne institucije i to zbog uskraćivanja naknada za prekovremeni i noćni rad i rad u vrijeme praznika, naknada za dežurstva, kao i neisplaćivanje sredstava za prevoz. Arbitri Agencije u izjavama za „Dan” navode da su postupke najčešće pokretali zaposleni u zdravstvenom sektoru, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Upravi policije i ZIKS-u.
– Navedenim brojem podnijetih predloga za rješavanje radnih sporova obuhvaćeno je preko 10.000 stranaka. Moramo istaći da je od ukupnog broja podnijetih predloga 15 odsto bilo u fazi sudskog postupka, kao i da je u 2014. podnijeto 11,22 odsto više predloga nego za tri godine i četiri mjeseca rada Agencije, od kada je podnijeto 6.929 predloga – kaže su i izvještaju o radu Agencije koji je objavljen na sajtu Vlade.
U toj instituciji navode da je proces mirenja, posredovanja i arbitraže, odnosno vansudskog rješavanja radnih sporova, prepoznat kao dominantan oblik sprečavanja i rješavanja radnih sporova u Crnoj Gori.
Arbitar i dekan Fakulteta za državne i evropske studije u Podgorici Đorđe Blažić kazao je za „Dan” da ogroman broj postupaka pred Agencijom svjedoči o njenoj neophodnosti, jer se na taj način radni sporovi rješavaju lakše i brže nego pred sudom. On navodi da je arbitraža jeftinija od sudskog spora jer se često dešava da sudski troškovi budu veći od vrijednosti spora.
– Sa aspekta ekonomičnosti i brzine završetka postupka uvođenje Agencije apsolutno je opravdano. Koliko znam, samo na godišnjem nivou državni budžet uštedi oko dva miliona eura zbog rješavanja radnih sporova pred Agencijom, a ne pred sudovima – kaže Blažić.
On navodi da je u svom radu imao najviše prdemeta koji se tiču radnih sporova zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova i policije, zdravstva, Uprave policije i Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.
– Radnici su se najviše žalili zbog uskraćivanja naknada za prekovremeni rad, godišnje odomore, noćni rad i rad u vrijeme praznika. To je onaj dio gdje državni organi očigledno iz nedostatka sredstava pokušavaju da uštete na račun službenika i namještenika. Preko 90 odsto predmeta odnosilo se na žalbe radnika iz državnih institucija, kojima su neka sredstva uskraćivana kako bi se uštedio budžet zbog nedostatka novca. Ipak, moram istaći da su državni organi u tim postupcima prihvatali navode radnika i potvrđivali da su ostali dužni, i na kraju je sve rezultiralo prihvatanjem njihove odgovornosti i obaveze da isplate potraživanja – kazao je Blažić.
Arbitar i generalni sekretar Unije poslodavaca Suzana Radulović kaže da je najviše predmeta imala iz oblasti zdravstva. Ona objašnjava da su se medicinari iz svih bolnica i domova zdravlja širom Crne Gore žalili zbog uskraćivanja naknada za prevoz.
– Ne mogu reći da je najviše predmeta došlo iz sektora zdravstva, ali definitivno se radi o ogromnom broju. Oni su tražili naknade za prevoz koje su bile date odlukom Vlade iz 1997. godine. Prvo su stigli predmeti od zaposlenih u Kliničkom centru, a onda su uslijedili i ostali – kaže Radulović za „Dan”.
Ona ističe da i njeno iskustvo govori da se zaposleni najviše žale na državne institucije zbog uskraćivanja naknada.
– Ipak, arbitraža je isplativija od sudskog postupka jer je brža i jeftinija. Kada radnik podnese prigovor, mi kontaktiramo poslodavca i pitamo ga za osnovanost navoda. Ukoliko on prihvati mirno rješavanje radnog spora izvode se dokazi, vodi se postupak i sve bude gotovo za dva ili tri mjeseca. Pred sudom to može da traje i godinama – navodi Radulović. Ona dodaje da se zaposleni mogu obratiti i sudu sudu ukoliko pravdu nijesu našli zadovoljili pred Agencijom.
Arbitar Zoran Ratković ocijenio je za „Dan” da je veliki broj predloga za mirno rješavanje radnih sporova rezultat porasta povjerenja zaposlenih u Agenciju. On navodi da je ta institucija prepoznata kao autoritet koji može pomoći radnicima na brz i efikasan način.
– Najbolja stvar je što je sve besplatno i što zaposleni nemaju nikakva opterećenja – kazao je Ratković.
M.S.
Dnevno 100.000 prekršaja
Predsjednik Udruženja za zaštitu radnika Status Radoje Lakušić smatra da je sve veći broj predloga radnika Agenciji posledica buđenja svijesti i potrebe zaposlenih za poštovanje zakona iz oblasti rada. To je, kako kaže, i logična posledica dugogodišnjeg opšteg stanja i nepoštovanja zakona.
– Očekivano je sve veći rast broja onih građana koji traže svoja prava. Istraživanja Udruženja Status pokazuju da poslodavci dnevno počine blizu 100.000 prekšaja u oblasti radnih odnosa – rad bez ugovora o radu (oko 35.000), rad na određeno vrijeme suprotno zakonu (oko 30.000) i neisplaćivanje uvećanih zarada za prekovremeni rad, noćni rad, rad u vrijeme državnih i vjerskih praznika (preko 20.000). Ovi prekšaji se ponavljaju iz dana u dan – kaže Lakušić.
On smatra da Agencija ipak nije do kraja ispunila svoju ulogu, jer se njena rješenja često ne poštuju.
– Drugo pitanje je što je Zakonom o radu Inspekcija rada u rješavanju radnih sporova izgubila gotovo sva bitna ovlašćenja i dobila status „slijepog crijeva“ jer se bez nje može isto kao i sa njom. Posebno je pitanje uloge sindikata koji se očito više bavi svim drugim pitanjima od pitanja ostvarivanja prava radnika – konstatuje Lakušić.