Upravni sud Crne Gore ocijenio je da je Komisija za sprečavanje sukoba interesa nezakonito proglasila notare javnim funkcionerima. Usvajajući tužbe brojnih notara koji su tužili Komisiju zbog rješenja kojim su proglašeni javnim funkcionerima i time obavezani da prijavljuju prihode i imovinu, Upravni sud je ocijenio da je to tijelo postupalo mimo zakona.
Upravni sud u potekle dvije nedjelje razmatrao je tužbe notara Branke Vuksanović, Igora Stijovića, Rajka Jankovića, Sonje Radović i drugih, mahom ih usvajajući zbog pogrešne procedure koju je sprovela Komisija.
U presudama se navodi da je Komisija svoju odluku kojom se utvrđuje da su notari u sukobu interesa, zasnovala na stavu zauzetom na sjednici na kojoj je razmatran status notarske službe u smislu Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Tada je ocijenjeno da se notari u Crnoj Gori smatraju javnim funkcionerima i da su dužni da postupaju shodno Zakonu o sprečavanju sukoba interesa.
– Zakonom o sprečavanju sukoba interesa propisano je ko se sve smatra javnim funkcionerom, a članovima 24–36 propisan je postupak za utvrđivanje povrede odredaba ovog zakona. Članom 27 propisano je da će Komisija od javnog funkcionera, protiv koga je pokrenut postupak, zatražiti da dostavi pisano izjašnjenje na navode iz inicijative, a ukoliko se javni funkcioner ne izjasni, Komisija će nastaviti postupak u skladu sa zakonom. Takođe, propisano je da je ovlašćeni član Komisije dužan da na zahtjev učesnika u postupku sprovede usmenu raspravu, a javnom funkcioneru i drugim učesnicima u postupku mora se omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese, o čemu se stara ovlašćeni član Komisije – navodi se u obrazloženju odluka Upravnog suda.
Sudije Upravnog suda su utvrdile da je nesporno da prije donošenja takve odluke Komisija nije sprovela postupak u skladu sa zakonskim odredbama i da notarima nije omogućila učešće u postupku, u kojem bi se izjasnili o svim činjenicama i okolnostima koje su bile bitne za donošenje odluke.
Da su notari javni funkcioneri Komisija je zasnovala na tome da je država na njih prenijela dio ovlašćenja koje je do formiranja notarske službe obavljao organ vlasti, odnosno sud.
– Javni interes u notarskoj službi evidentan je i ako se sagleda uloga države, počev od imenovanja notara preko nadzora nad zakonitošću njihovog rada, pa do prestanka vršenja notarske službe i zaključuje da su notari u smislu Zakona o sprečavanju sukoba interesa javni funkcioneri – smatraju u Komisiji.
Viši pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje Boris Marić ocjenjuje da kolizija između odluka Komisije i presuda Upravnog suda ne doprinosi konceptu vladavine prava i jasan je pokazatelj da neka normativna rješenja imaju brojne nedorečenosti i neizvedenosti.
– Dijametralno suprotno tumačenje zakona proizvod je dijelom nejasne pozicije notara u pravnom sistemu Crne Gore. Sa jedne strane, imenuje ih Vlada, njihova ovjera dokumenata ima snagu javne isprave, a opet nelaze se na svojevrsnom tržištu i mogu prebacivati dio svoje odgovornost na klijente u slučaju da su ovi saglasni sa tim. Sve ovo ukazuje da bi trebalo preispitati zakonska rješenja koja uređuju ovu oblast, ali i taksativno nabrojati ko sve ima obavezu da javno prezentira svoju imovinu u cilju ostvarivanja prava javnosti da zna te zaštite javnog interesa – kaže Marić.
On smatra da je Komisija pokrenula značajno pitanje.
– Tačno je da se notari ne finansiraju iz državnog budžeta, ali je tačno i da vrše javna ovlašćenja, što navodi na zaključak da bi širim tumačenjem zakonskih normi mogli tražiti od notara da prijave svoju imovinu, jer je jesu u velikom dijelu stekli kroz vršenje javnih ovlašćenja i svojevrsni monopol koji im je omogućila država – objašnjava Marić.
Komentar na odluke Upravnog suda nijesmo uspjeli da dobijemo od predsjednika Komisije Slobodana Lekovića pošto nije odgovarao na telefonske pozive. A.T.-M.S.
Neprecizni akti stvaraju konfuziju
Predsjednik Centra za političku edukaciju Božidar Čolaković navodi da ukoliko je odluka Komisije za sprečavanje sukoba interesa obavezujuća, sa jedne strane, a suočena je sa drugačijim mišljenjem Upravnog suda, sa druge strane, očigledno se radi o nedovoljno precizno formulisanim procedurama i rješenjima, pa se otvara prostor za moguća različita tumačenja.
– Komisija svoju odluku temelji na tumačenju članova zakona na koje se poziva, Zakon o sprečavanju sukoba interesa, kao i na Zakon o notarima i, sa tog stanovišta, čini se utemeljenim da ako se sudije Osnovnog i Ustavnog suda smatraju javnim funkcionerima, to isto važi i za notare, kojima je zakonom povjeren dio poslova koji su ranije bili u nadležnosti sudova. Sa druge strane, notari tvrde da, prema njihovim saznanjima iz kontakata sa evropskim kolegama, nigdje nije slučaj da se notari smatraju javnim funkcionerima i da mišljenje Komisije za sprečavanje konflikta interesa predstavlja presedan. U svakom slučaju, a najprije zato što je odluka Komisije obavezujuća, trebalo je konsultovati mišljenja relevantna u ovoj oblasti, u cilju postizanja konzistentnosti i neupitne utemeljenosti odluke, da bi se izbjeglo izlaženje u javnost sa odlukom koja ostavlja prostora upitnosti a pogotovo održivosti pred nadležnim sudom, čime se postiže samo narušavanje autoriteta Komisije – kaže Čolaković.