Nizom manifestacija juče je u Mojkovcu obilježeno 100 godina od Mojkovačke bitke, koja je vođena 6. i 7. januara 1916. godine. U njoj je Vojska Kraljevine Crne Gore uspješno zaustavila austrougarsku ofanzivu, čime je omogućeno povlačenje Vojske Kraljevine Srbije preko djelova Kraljevine Crne Gore ka Jadranskom moru. Crnogorskom vojskom komandovao je serdar Janko Vukotić.
Organizacija Mojkovačka omladina na Badnje veče organizovala je bakljadu na prostoru bivšeg jalovišta i postavila transparent dug sto metara sa natpisom „Oni su pali da bi Crne Gora i Srbija živjele“, a nakon služenja liturgije organizovali su počasni marš na Bojnu Njivu do spomenika palim junacima.
– Pošto je organizaciju obilježavanja stogodišnjice Mojkovačke bitke preuzela strana, odnosno aktuelna vlast u Mojkovcu, koja se prvo odricala tog dana i svega u vezi sa njim, nismo htjeli da budemo dio te licimjerne proslave. Zbog toga smo napravili našu organizaciju. Možda se nekome to i ne dopadne, ali naša organizacija i naše namjere su svakako iskreni – kazao je Miloš Sošić, jedan od članova.
Povodom Mojkovačke bitke liturgiju u hramu u Mojkovcu služio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
– Danas nas usmjeravaju u NATO, kažu da je to naše spasenje, a to je isto kao da su kralj Nikola i Janko Vukotić 1915. godine rekli osvajačima „dobro došli evo nas da vam se predamo, da vas služimo kao robovi”. To bi bilo isto kao da su 1941. godine u Beogradu i Podgorici prihvatili Hitlerovu tiraniju. Mogli su to da urade, možda tada ne bi došlo ono drugo zlo, opako i otrovno, bezbožno komunističko sjeme, bratoubilačko koje je posijano ovdje istom demonskom rukom. Danas ta i takva Evropa, NATO-paktovska, pljačka, otima i progoni sa vjekovnih ognjišta. U tu Evropu da uđemo, možemo, ali onda bolje da je Janko Vukotić potpisao pakt sa Franjom Josifom, Francom Jozefom, sa Hitlerom 1941. godine. U tom pravcu može da ide ko hoće, ali Crna Gora Mojkovca, Crna Gora kralja Nikole, Svetog Perta Cetinjskoga i Petra Drugoga Lovćenskog Tajnovidca, ta Crne Gora zna svoj put, to je vitlejemski put. To je put ljubavi prema Hristu i bratske ljubavi, to je naš put i odbrana dostojanastva ljudskoga jer onaj ko sebe ne brani on neće odbraniti ni drugoga – poručio je mitropolit Amfilohije.
On je naveo da je u Mojkovcu bilo najteže podignuti hram, ali se ipak žar vjere rasplamsao u tom gradu.
– Kome bi se drugome vratili ako ne Bogu i Božiću, ako ne onima koji su na ovaj dan 1916. godine, ovdje na Božić, po snijegu se borili za krst časni i slobodu zlatnu i praznovali, ložili badnjak, slavili Božić u bratskoj slozi i ljubavi. Žrtvovali su se za svoju slobodu, za svoje dostojanstvo, za svoj badnjak, za svoj Božić i za braću svoju – kazao je Amfilohije podsjećajući da su, kako kaže, njihova braća gonjena i porgonjena od nemani „austrougarsko-švapske, prelazili su perko Čakora i povlačili se preko albanske golgote”.
Mitropolit je naveo da danas stojimo pred istorijskim licem onih koji su branili obraz Evrope, braneći svoj obraz i dostojanstvo na Mojkovcu.
– Mi se opet nalazimo u istom položaju u kojem su se našli kralj Nikola, kralj Petar, car Nikolaj Drugi, Jugoslavija 1941. Šta je NATO pakt koji nas je bombardovao, koji nam je oteo Kosovo i Metohiju, koji danas podržava bratoubilački rat u Ukrajni nastavljajući Hitlerovo djelo? Šta je NATO pakt koga priziva sada naša vlast, nego nastavak istoga onoga djela, istih onih ideja koje su dovele do Mojkovačke bitke i odbrane.Nastavak ideja koje su dovele do pada Lovćena do albanske golgote, do bjekstva kralja i gospodara Nikole Prvoga u izgnanstvo da bi se vratio svome Cetinju poslije 70 godina. Šta je drugo ovo što se događa nego nastavak tog samoljublja evropskog, ali nije to istinska i prava hrišćanska Evropa – kazao je on.
Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije odajući počast junacima Mojkovačke bitke kazao je da je Gospod pogledao na njihovu žrtvu i evo iz te krvi obnavlja se ovdje vjera pravoslavna. Iz te krvi, kako je kazao, nikao je hram u Mojkovcu, ali i mnogi drugi u dolini Tare.J.Š.
Poštovanje slavne prošlosti
Povodom 100-godišnjice Mojkovačke bitke, sinoć je u tom gradu održana svečana akademija, sa koje je premijer Milo Đukanović poručio je da je ta bitka bila čisto crnogorska. On je naveo da se obilježavanjem jubileja bitke pokazuje da savremena Crna Gora ne zaboravlja i poštuje slavnu prošlost.
– Moramo učiti na najvećim i najsjajnijim primjerima naše istorije. Po veličini i časti Mojkovačka bitka stoji uz one na Krusima, Grahovcu i Vučjem dolu, kao i uz druge bitke za stvaranje crnogorske države. Istorijska sudbina je htjela i da se slavnom mojkovačkom pobjedom okonča znamenita epoha Crne Gore pod vladavinom velikih Petrovića Njegoš. U novostvorenoj državi, u koju je utopljena Crna Gora, njene istorijske zasluge, posebno časna i junačka uloga u Prvom svjetskom ratu, umjesto da budu priznate i vrednovane, postale su predmetom osporavanja i nipodaštavanja. Umjesto priznanja uslijedile su optužbe. Tendencioznim falsifikatima tada vodećeg dvorskog istoričara Vladimira Ćorovića, koji su dobili karakter zvaničnog mišljenja, postalo je bjelodano da se zasluge Crne Gore žele zaboraviti – kazao je Đukanović.
Vijenac na Spomenik junacima Mojkovačke bitke položili su juče crnogorski predsjednik Filip Vujanović, predsjednik opštine Mojkovac Dejan Medojević i zamjenik načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Rajko Pešić.