Glavni urednik za jugoistočnu Evropu lisabonske izdavačke kompanije Media XXI Formalpress Zvezdan Vukanović u razgovoru za „Dan” kazao je da su medijske slobode ogledalo svakog društva, pa i crnogorskog, i da oslikavaju istančani osjećaj društva za tolerantnu i odgovornu javnu riječ. Kada je u pitanju sloboda medija u Crnoj Gori, Vukanović ističe da je situacija zabrinjavajuća.
– Situacija u medijima u Crnoj Gori je zabrinjavajuća, s obzirom na to da se prema ocjeni Reportera bez granica iz 2014. Crna Gora po slobodi medija nalazi na 114. mjestu, odnosno u kategoriji zemalja kao što su Južni Sudan, Venecuela, Tadžikistan, Nigerija, Uganda i Centralnoafrička Republika. Od svih evropskih zemalja, Crna Gora je bolje plasirana samo od Ukrajine, Makedonije, Bjelorusije, Rusije i Turske, dok su sve susjedne zemlje – Srbija, Albanija, Kosovo, Bosna i Hercegovina i Hrvatska ispred nje. Dodatno zabrinjava i to što je Crna Gora 2006. bila na 45. poziciji i što od tada neprekidno nazaduje po pitanju slobode štampe. Paradoksalno je da je Crna Gora kao mala zemlja pozicionirana tako nisko, jer su upravo male zemlje ekonomski i društveno najuređenije i sa najvećom slobodom medija, kao što su Finska, Norveška, Danska, Holandija, Švedska, Novi Zeland – ukazuje on.
Smatra da su razlozi za loše pozicioniranje slobode štampe u Crnoj Gori višestruki, a kao najznačajnije faktore izdvaja nedovoljno ulaganje u medije – ljudski resursi, tehnologija, niske zarade novinara, nizak profesionalizam medija, pretjerani politizacija medija, niska stopa dijaloških kapaciteta u društvu.
– Kada su u pitanju ljudski resursi, većina novinara je nedovoljno školovana za tu poziciju (nekoliko istraživanja ukazuje da je 60 odsto novinara u Crnoj Gori sa nezavršenim fakultetom). Svemu ovome treba dodati i nizak stepen tolerancije, pa su nasrtaji na medije i novinare i sporo otkrivanje njihovih počinilaca stepen medijskih sloboda spustili na nizak nivo, istovremeno ukazujući na ozbiljne nedostatke tolerantnosti – upozorava on.
Kako Vukanović ističe, s obzirom na to da političari imaju značajnu moć koju su dobili uz pomoć glasova građana, oni konačno treba da budu svjesni da imaju znatno veći nivo odgovornosti u obavljanju svojih funkcija i da shvate da se mediji upravo iz tih razloga s pravom dodatno interesuju za njihove aktivnosti.
– Moraju imati više tolerancije za slobodu medija i medijskog izražavanja, dok mediji, sa strane, moraju suptilnije izvještavati i ne smiju osuđivati nikoga unaprijed, osim u slučajevima kada je evidentno da je neko počinio krivično djelo, za šta postoje presuda ili jasni dokaz – navodi on.
Vukanović, koji je doktorirao na temu reforme RTCG, ocijenio je da bi na svakih 100 zaposlenih koji bi prestrukturiranjem napustili Radio-televiziju Crne Gore (RTCG) javni servis dobio oko 840.000 eura dodatnog novca koji bi u startu bio dovoljan da se za 116 eura prosječno povećaju zarade ostalih radnika ili da se snime tri dugometražna bioskopska filma i jedna TV drama. On ističe da je smanjenje zaposlenih u javnom servisu neophodno.
– Ako je jedan od vodećih globalnih TV emitera – Si-En-En, u poslednjoj deceniji nakon digitalizacije smanjio broj zaposlenih za 10 odsto (sa 4.400 na 4.000), a emituje program preko 20 satelita za 800 miliona ljudi u 200 zemalja svijeta, nema sumnje da bi dodatna racionalizacija i lokalnih javnih, prvenstveno radio servisa, u inače populaciono malim opštinama u Crnoj Gori, doprinijela efikasnijoj i fokusiranijoj kadrovskoj profilaciji, tehnološkoj opremljenosti i ekonomski značajnim uštedama – kazao je Vukanović za „Dan”.On navodi da komercijalne TV stanice koje emituju program u Crnoj Gori efikasno funkcionišu na medijskom tržištu i sa minimalnim brojem zaposlenih, od 80 do 120.
– Nedovoljno valorizovana mozaička programska šema, finansiranje i slaba tehnološka opremljenost i funkcionalnost RTCG glavni su limitirajući faktor njenog uspješnijeg rasta. Finansiranje RTCG, koje na godišnjem nivou iznosi između sedam i 10 miliona eura, kap je u moru u odnosu na zemlje regiona (HRT ima godišnji budžet oko 200 miliona eura). RTCG je među poslednjim u Evropi koja nije u potpunosti digitalizovana. Ovim pitanjem dosta sam se i profesionalno bavio, a doktorirao sam na temu reforme RTCG, baziranoj na komparativnoj analizi funkcionisanja Bi-Bi-Sija, najvećeg i najstarijeg javnog TV servisa koji ima godišnji budžet od četiri milijarde eura (koliko iznosi cjelokupni godišnji bruto-društveni proizvod Crne Gore), i uvijek sam smatrao da je ekonomski neopravdano i kontraproduktivno zapošljavati preveliki broj kadrova (pritom, mislim na stalno i honorarno zaposlene), ako se uzme u obzir veoma skromno finansiranje javnog radio-televizijskog servisa, kao i ekonomski loša situacija u kojoj se Crna Gora već decenijama nalazi – upozorava on. Vukanović podsjeća da je prije više od deceniju broj zaposlenih u RTCG iznosio i preko hiljadu, da bi u međuvremenu bio smanjen na 700-750.
– Da je i ovaj broj veoma visok govore i komparativni podaci iz ostalih javnih i komercijalnih TV servisa. Tako, na primjer, u jednoj komunističkoj Kini, javni servis CCTV, koji ima 45 TV stanica, zapošljava svega 10.000 ljudi, ili u prosjeku 222 zaposlena po jednoj TV stanici. Ako se uzmu u obzir nesrazmjerno velika populacija Kine (1.35 milijardi) u odnosu na Crnu Goru i činjenica da se digitalizacijom programa zbog tehničkog napredovanja i efikasnosti sve veći broj radnih mjesta na javnim servisima ukida (Bi-Bi-Si je ukinuo 25 odsto radnih mjesta u toku poslednje decenije), postoje opravdani ekonomski i profesionalni menadžmentski razlozi da se broj zaposlenih na RTCG još smanji– ocjenjuje Vukanović.
A.T.
Potrebna dodatna edukacija
Vukanović smatra da se novinari nakon zapošljavanja nedovoljno dodatno edukuju, slabo putuju u redakcije poznatih svjetskih medija kako bi vidjeli kako se profesionalno uređuju sadržaji medija i kvalitetna iskustva prenijeli u Crnu Goru.
– Novinarski članci u Crnoj Gori nijesu uvijek pisani argumentovanim, analitičnim, slojevitim i elokventnim jezikom kako bi prikazali složenost situacije u kojoj se nalaze društvo ili pojedinac. I druga manjkavost je da novinari još uvijek nemaju kvalitetno znanje stranih jezika, što se može lako uočiti i po velikom broju tema koje su samo u rijetkim slučajevima regionalnog, a još rjeđe globalnog karaktera – cijeni Vukanović.