Praznik rada 1. maj iz godine u godinu slavi sve manje građana, s obzirom da je broj nezaposlenih sve veći. Sagovornici „Dana” kažu da je režim od radnika napravio najamnike i da su radna mjesta u Crnoj Gori luksuz.
Od početka tranzicije 1990. do danas, oko 100.000 radnika je ostalo bez posla. „Uspješne privatizacije” dovele su do gašenja oko 200 preduzeća i stvaranja malog broja bogatih i hiljada siromašnih građana.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, nezaposleno je 42.000 građana, dok ih je lani u isto vrijeme bilo 34.000. Prema podacima Monstata, samo od 31. decembra 2015. do 31. januara 2016, bez posla su ostala čak 2.083 građanina.
U „Izvještaju po mjeri čovjeka – neformalna ekonomija: Prevazilaženje isključenosti i marginalizacije”, koji je prije nekoliko mjeseci usvojila Vlada, konstatovano je da poslodavci u Crnoj Gori ne uplaćuju ili plaćaju samo dio poreza i doprinosa na zarade preko 70.000 radnika. To znači da se 70.000 zaposlenih nalazi u sivoj zoni, odnosno da su uključeni u ekonomske aktivnosti nad kojima država nema nadzor i gdje izostaje primjena zakona koji štite osnovna radnička prava.
Iz Radničke partije i sindikata ukazuju da se radnicima najčešće uskraćuje pravo na sindikalno organizovanje i odmor, kao i naknade za prekovremeni rad, odsustvo za praznike, ali i sami ugovori o radu. Lider Radničke partije Janko Vučinić kaže da će zbog toga za 1. maj u Nikšiću organizovati veliki radnički protest kako bi skrenuli pažnju na obespravljenu radničku klasu koja polako nestaje.
– Režim je od radnika napravio najamnike i nadničare, koji se bore da zarade koru hljeba kod kapitalista koji su zaradili novac pljačkajući ovu državu i njen narod – kazao je Vučinić za „Dan”.
On ističe da je položaj zaposlenih u Crnoj Gori poražavajući jer je vlast podijelila narod na grupu bogatih okupljenih oko vlastodržaca i veliku većinu siromašnih.
– Naša djeca rade i zarađuju mrvice kod onih koji u životu ništa nijesu radili osim što su krali. Blaga je riječ da je položaj zaposlenih loš. Od nekada ponosne radničke klase postali smo sirotinja – plate su nam kao socijale u pojedinim razvijenim državam – rekao je Vučinić.
On je pozvao građane da izađu na proteste i poruče režimu da su spremni da se bore za dostojanstven život. Vučinić smatra da Zavod za zapošljavanje ne daje tačne podatke o nezaposlenima i da je taj broj mnogo veći.
– Mi smo država koja nema realan privredni sektor. Vlast nas je pretvorila u koloniju iz koje se samo izvoze sirovine i koja se rasprodaje – ocijenio je Vučinić.
Predsjednik Regionalnog odbora Unije slobodnih sindikata Aleksa Marojević ističe da poslodavci u Crnoj Gori često na suptilan način šire strah među zaposlenima i brane im da se sindikalno organizuju. On kaže da se na taj način radnicima uskraćuju prava iz radnog odnosa.
– Zaposleni nemaju dnevni, nedjeljni ili godišnji odmor, zarade im se ne isplaćuju redovno, nemaju doprinose, a često ni ugovore. Za mnoge zaposlene ne postoje praznici, vlada mobing, ali svi ćute o tome. Postoji grupa privilegovanih poslodavaca za koje ne važe zakoni i kod kojih inspekcije ne zalaze. To je jedno poražavajuće stanje – naglasio je Marojević.
On je ocijenio da inspekcije koje treba da štite radnike ne rade dobro svoj posao.
– Da oni hoće da konačno prestanu da se najavljuju poslodavcima kada idu u kontrole i da primjenjuju zakon kako treba, radnicima bi bilo mnogo lakše – zaključio je Marojević.M.S.
Prijetnje ućutkuju zaposlene
Istraživač ljudskih i radničkih prava Radoje Lakušić kaže za „Dan” da istraživanja pokazuju da oko 40.000 radnika u Crnoj Gori radi prekovremeno, odnosno duže od punog radnog vremena, tj. duže od 40 sati sedmično, i to besplatno. On navodi da vlasnici kapitala ne samo da ne plaćaju prekovremene sate uvećano za 40 odsto po zakonu, već taj rad ne plaćaju ni kao redovni rad. Lakušić ističe da je prekovremeni besplatni rad najzastupljeniji u trgovini, ali i u građevini i ugostiteljstvu.
– Nakon uvođenja radnih subota, prije svega u trgovini, a zatim i u građevinarstvu i ugostiteljstvu, radnici rade od 45 do 48 sati sedmično, i to besplatno. Dakle, 40 hiljada zaposlenih radi besplatno, i to pod prijetnjom otkazom. Takav rad je zapravo prinudni rad jer se vrši pod prijetnjom otkazom. Inače, prinudni rad je zabranjen Konvencijom Međunarodne organizacije rada (MOR) i Ustavom Crne Gore – ukazao je Lakušić.
Snaga je u jedinstvu
Prema ocjeni Saše Miloševića iz Saveza sindikata (SSCG), položaj radnika će se poboljšati onda kada se oni ujedine i shvate da samo zajedno mogu natjerati državu i poslodavce da ih poštuju.
– Apelujemo na sve radnike da se svim nenasilnim sindikalnim metodama bore za svoja prava protiv novokomponovanih biznismena, kojima je jedini cilj brzo profitiranje na račun radnika. Mnogi investitori koji su došli kod nas za sobom su ostavili pustoš i radnike bez posla – rekao je Milošević za „Dan”.