Zakon o takozvanoj regularizaciji neformalnih objekata donijet je kako bi se formalizovalo postojeće stanje, skinula odgovornost države i ministara za činjenicu da danas u Crnoj Gori imamo preko 100.000 divlje sagrađenih objekata, poručio je u razgovoru za „Dan“ direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac. On je ocijenio da taj zakon predstavlja konačnu kapitulaciju pravne države pred potpunim urbanističkim haosom koji je zavladao prostorom Crne Gore, te da je daleko od toga da će se njim bilo šta urediti kada je u pitanju nelegalna gradnja.
Milovac je poručio da regularizacija omogućava „i pranje radne biografije, prije svega ministra Branimira Gvozdenovića, ali i čitavog niza državnih službenika koji su svojom više ili manje aktivnom ulogom doprinijeli da prostor Crne Gore izgleda kako danas izgleda“.
– Zakon koji je Vlada stavila u skupštinsku proceduru još 2012. godine nosio je čitav niz loših rješenja jer je predviđao maksimalnu legalizaciju postojećih objekata, što svakako nije bio način da se prostor zaštiti i dovede u prethodno stanje i već u toj verziji je nelegalnim investitorima obećavao brojne olakšice. Najnovija verzija zakona, koja je izmijenjena amandmanima same Vlade, sada nudi još lošija rješenja jer se nadležnost zakona proširuje i na objekte u zoni morskog dobra i objekte u zaštićenim zonama, odnosno omogućava vlasnicima takvih objekata da legalizuju devastaciju prirode. Usvajanje zakona u ovom obliku imaće nesagledive posledice po prostor i bojim se da ćemo izgubiti svaku šansu da se stanje u toj oblasti unaprijedi. Daleko od toga da će se ovim zakonom bilo šta urediti kada je u pitanju nelegalna gradnja. Zakon se donosi samo kako bi se formalizovalo postojeće stanje, skinula odgovornost sa državnih institucija i ministara za činjenicu da danas u Crnoj Gori imamo preko 100.000 divlje sagrađenih objekata – poručio je Milovac u razgovoru za „Dan“.
Pojašnjava da se radi o rješenju koje je Vlada naknadno uvrstila u predlog zakona i pokazuje namjeru da se za nelegalnu gradnju ne kažnjavaju oni koji su divlje gradili radi sticanja ekstra profita. Upozorava da većina objekata u zoni morskog dobra nijesu socijalne prirode, već se radi o stambeno-poslovnim zgradama, vikendicama i vilama za odmor.
Pitanje lične odgovornosti za ono što je rađeno i dalje je ključno, poručio je Milovac. On smatra da niko ne može ozbiljno da doživljava ovaj zakon ili namjeru Vlade da se obračuna sa divljom gradnjom, kada takozvana „rješenja” prezentuje kadar poput Branimira Gvozdenovića.
– Ministar Gvozdenović je pojedinačno „najzaslužniji” za trenutno stanje povodom pitanja nelegalne gradnje i samo zahvaljujući nesposobnosti tužilaštva i nepostojanju političke volje, on se još uvijek nalazi na slobodi. Umjesto da odgovara za krivična djela za koja ga već godinama sumnjiči javnost i za koje u tužilaštvu postoje krivične prijave, ministar Gvozdenović se javnosti nudi kao dio rješenja za problem čijoj ekspanziji je u najvećoj mjeri doprinio – poručio je Milovac.
Direktor Istraživačkog centra MANS-a smatra posebno problematičnim što je primjena zakona odložena za mart naredne godine, a to, prema njegovoj ocjeni, može stimulativno djelovati na sve one koji bi željeli da nelegalno grade.
– Imajući u vidu trenutne kapacitete nadležnih inspekcija, sasvim je izvjesno da nas prije izbora očekuje svojevrsni građevinski bum koji će biti motivisan namjerom Vlade da što više objekata legalizuje – upozorava Milovac.
Prema njegovom mišljenju, poseban problem jeste povlačenje linije nakon koje se nelegalni objekti više ne mogu legalizovati, odnosno dobijanje takozvanog presjeka stanja.
– Tu liniju je ministar Gvozdenović povlačio nekoliko puta, ali bez pouzdanih podataka sa terena. Kako ni Vlada, niti opštine, još uvijek nemaju preciznu evidenciju o tome kada je koji nelegalni objekat sagrađen, nije teško pretpostaviti da će upravo to biti predmet najčešćih zloupotreba kada se bude donosila odluka šta se može, a šta ne legalizovati – rekao je on.
Ističe da Vlada u proces legalizacije ulazi bez dovoljno izgrađenih kapaciteta nadležnih inspekcija, što će, kako cijeni, dodatno problematizovati primjenu ovog zakona na terenu.
– Dosadašnji odnos države prema kapacitetima ove institucije daje pravu sliku koliko su u vlasti zainteresovani da se ovaj problem konačno riješi. Činjenica da se novim zakonom predviđa maksimalna legalizacija govori u prilog tvrdnjama da zakon nema za cilj popravljanje stanja, te da država ne želi da ovaj problem riješi u interesu građana. Javni interes nije legalitacija tajkunskih zgrada na plaži i vikendica na Žabljaku i Adi Bojani, što će upravo ovaj zakon omogućiti – ističe on.
A.O.
Metod za evidenciju sigurnih i nesigurnih glasova
Milovac podsjeća da smo i do sada imali prilike da vidimo kako lokalne samouprave u predizbornom periodu intenziviraju posjete nelegalnim naseljima, kako se asfaltiraju ulice, uvodi ulična rasvjeta i grade vodovodi. Upozorava da se sve to realizuje bez planske dokumentacije jer se radi o neformalnim naseljima koja i ne postoje u planovima.
– Takva aktivnost podrazumijeva političku podršku onih koji su nelegalno gradili, pa nije slučajno da se upravo sada kada su raspisani oktobarski izbori ponovo aktivira priča o legalizaciji objekata. Proces legalizacije omogućava vladajućoj partiji da pod izgovorom regulisanja stanja u prostoru dobije veoma preciznu evidenciju sigurnih i „nesigurnih” glasova, te da u kasnijoj fazi vrši politički pritisak na njih da im povjere svoj glas – smatra on.