Podgoričanin N.M, koji se godinama liječi od raka, više od tri mjeseca čeka na pregled u Centru za nuklearnu medicinu u Beogradu, jer ne može da obezbijedi sredstva za troškove puta i smještaja u tom gradu za vrijeme liječenja. On je u razgovoru za „Dan” kazao da se obraćao na više državnih adresa kako bi mu obezbijedili avionske karte i pomogli novčano, ali da su rijetki oni koji su mu makar odgovorili na zahtjev.
N.M. više mjeseci čeka na pregled, a tvrdi da su mu za odlazak u Beograd potrebne četiri avionske karte i najmanje 1.500 eura. Tvrdi da je za tri mjeseca izgubio između 15 i 20 kilograma.
Kaže da se zbog dugogodišnje bolesti do sada obraćao svim političkim subjektima u Skupštini, gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Migu Stijepoviću, ministru održivog razvoja Branimiru Gvozdenoviću i predsjedniku odbora direktora Montenegroerlajnza Daliborki Pejović. Pomoć od 500 eura za ljekove do sada je, kaže, dobio od sekretara Skupštine Siniše Stankovića. Od Daliborke Pejović je umjesto avionskih karata koje je tražio dobio pomoć od 200 eura, dok mu je Stijepović za godinu pomogao sa 650 eura. Ministar Gvozdenović ga je, kako ističe, ignorisao.
– Ja neću da jurim Vladu da li će mi pomoći ili ne. Ja tražim reakciju Skupštine, jer se krši Ustav. Oni su prije dva dana poslali moj dopis Vladi i iz kabineta predsjednika Darka Pajovića kazali su mi da čekaju njihov odgovor, o kojem će me obavijeste – naveo je N.M. za „Dan”.
Tvrdi da funkcioneri krše član 2 Ustava, koji kaže da je država dužna da obezbijedi uslove za zdrav i adekvatan život svakom građaninu.
– Prije tri mjeseca dobio sam uput konzilijuma sa Klinike za onkologiju i iz Fonda za zdravstveno osiguranje za odlazak u Centar za nuklearnu medicinu za oboljele od raka, kojeg nema u Crnoj Gori. Postoji u Turskoj i u Srbiji, a ja sam tražio Beograd jer mi je bliže i jeftinije. Otišao sam na konzilijum u Beograd, zakazao sam pregled za 8. mart. Tada sam se obratio državnim institucijama, jer sam korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice, da mi se obezbijede finansijska sredstva za odlazak u Beograd. Međutim, na pomoć i dalje čekam – tvrdi revoltirani Podgoričanin.
On ističe da se od teške bolesti liječi već pet godina, te da na pregledu ljekari treba da mu kažu da li treba još neke terapije da prima, da promijeni ljekove, kako dalje da se liječi. Uprkos tome, kako cijeni, država nema sluha za građane.
– Sad će za kampanje povodom izbora država da da pet miliona, a do kraja godine će potrošiti 11 miliona naših para da bi se oni prepucavali preko mikrofona ko je kakav. Nažalost, u Crnoj Gori ima između 23 i 25 odsto građana koji boluju od raka. Država ćuti o tome, jer je to epidemija. Oni su znali da daju pare za ebolu, a niko od nje u Crnoj Gori nije bolovao – upozorava on.
N.M. ističe da su potpredsjednici Skupštine i pojedini poslanici potrošili hiljade eura na telefone, ručkove, hotele, a da nema za pomoć najugroženijima.
On ističe da su ga iz beogradske medicinske ustanove zvali da na pregled dođe 8. marta, ali da je odložio za mjesec dana zbog finansijskih poteškoća, te da su mu izašli u susret.
– Ponovo sam odložio kada su me zvali i drugi put. Rekli su mi da su njihovi građani ugroženi i na listi čekanja zbog nas stranaca, te da sledeći put zakažem kada obezbijedim potrebna sredstva – kazao je on.
Iz Ministarstva zdravlja juče nijesu odgovarali na pitanja „Dana” na koji način taj resor pomaže oboljele od raka. Nijesu odgovorili na pitanje da li su ministarstvo ili neki drugi organ u okviru njega nadležni za pružanje novčane pomoći za teško oboljele pacijente koji se nalaze u lošoj materijalnoj situaciji.A.O.
Fond snosi troškove pregleda
Podgoričanin N.M. je pojasnio da Fond za zdravstveno osiguranje snosi troškove pregleda.
– Obraćao sam se Daliborki Pejović da mi obezbjedi karte, a ona mi je dala 200 eura pomoći. I ministru Gvozdenoviću sam tražio pomoć, nije mi odgovorio. Gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović mi je pomogao sa 650 eura za godinu, i to je za njih mnogo. Kažu da neće da krše zakon, a oni krše Ustav. Daju ogromne pare za ulice, a ne daju za građane i njihovo zdravlje. Pa ko će da im hoda tim ulicama? Obratio sam se svim političkim subjektima Skupštine Crne Gore prije nego što je izabran novi predsjednik. Hvala sekretaru Skupštine Siniši Stankoviću, koji mi je pomogao sa 500 eura da kupim ljekove. Meni to nije dovoljno, jer me odlazak u Beograd košta 1.500 eura, plus što moram najmanje za tri mjeseca pripremiti ljekove, imati adekvatnu ishranu – kaže N.M.