Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je revizijom Predloga zakona o završnom računu Budžeta Crne Gore za prošlu godinu da su ministarstva rada i socijalnog staranja, kulture, prosvjete, finansija i poljoprivrede i ruralnog razvoja kršila Zakon o javnim nabavkama, ugovarajući poslove mimo tendera u vrijednosti većoj od dozvoljene. Osim pet ministarstava zbog pogodbi u „četiri oka”, zakon je prekršila i Uprava za inspekcijske poslove, koja inače i kontroliše zakonitost postupaka javnih nabavki.
Neposredni sporazum su prekomjerno koristili i zavodi za statistiku, hidrometeorologiju i seizmologiju, te Državni arhiv.
Prema zakonu, institucije su dužne da prilikom nabavke roba i usluga pravilno procijene vrijednost tendera i sprovedu odgovarajući postupak prema utvrđenim vrijednosnim razredima. Nabavka putem neposrednog sporazuma se sprovodi za javne nabavke čija je procijenjena vrijednost do 5.000 eura. Međutim, to ograničenje mnogi nijesu poštovali.
– Ministarstvo prosvjete je neposrednim sporazumom nabavilo računarsku opremu u vrijednosti 18.772,82 eura, resor finansija je na taj način izvršio nabavku kancelarijske opreme od 32.685,96 eura. Ministarstvo rada i socijalnog staranja neposrednim sporazumom izvršilo je nabavke kompjuterske opreme i održavanja u vrijednosti od 25.696,77 eura, usluge putničkih agencija u iznosu od 22.684,23 i usluge prevođenja vrijednosti 21.730,16 eura. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja je neposrednim sporazumom izvršilo nabavku oznaka za životinje u vrijednosti od 10.000 i kompjuterske opreme vrijedne 5.300 – utvrdili su revizori.
DRI je utvrdila da je Uprava za inspekcijske poslove sprovela dvije nabavke putem šoping metode za isti predmet javne nabavke, a u pitanju je bio izbor najpovoljnijeg ponuđača za popravke i održavanja automobila.
Koordinator Istraživačkog centra MANS-a Ines Mrdović kaže da imajući u vidu činjenicu da obveznici primjene Zakona o javnim nabavkama kroz neposredne sporazume godišnje potroše 22 miliona eura, jasno je da postoji ogroman prostor za zloupotrebu novca poreskih obveznika. Ona ističe da brojni primjeri ukazuju da se u mnogim organima državne uprave i javnim preduzećima neposredni sporazum koristi za neracionalnu potrošnju, poput dodatne potrošnje goriva, karata za službena putovanja, iako su kroz drugi model javne nabavke, šoping ili otvoreni sporazum, već sklopljeni ugovori te vrste. Takođe, kako kaže, nijesu rijetki primjeri da se neposredni sporazum koristi za nabavke različitih poklona ili nedozvoljenu podjelu predmeta javne nabavke, kako bi se izbjegla šoping metoda.
– Iako DRI godinama ukazuje da su brojne državne institucije prekoračile zakonski limit za neposredne sporazume i po tom osnovu troše više novca nego što im zakon dozvoljava, do danas je izostala bilo kakva odgovornost nadležnih. U ranijem periodu MANS je upravo zbog prekomjerne potrošnje po osnovu neposrednog sporazuma i grube zloupotrebe službenog položaja po tom osnovu podnio veći broj krivičnih prijava nadležnom tužilaštvu. Međutim, većinu tih prijava je tužilaštvo odbacilo, a vrlo je zanimljivo da bi u okviru provođenja istrage obično saslušali samo lice protiv kojeg je podnijeta prijava i maltene na bazi njegovog iskaza ocijenili da prijavu treba odbaciti. Takvo postupanje tužilaštva je nedopustivo i u najmanju ruku problematično – izjavila je za „Dan” Mrdović.
Saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Željka Ćetković ističe da izvještaj DRI snažno opominje da se i dalje novac poreskih obveznika u značajnom obimu troši neodgovorno, a nerijetko i nezakonito, čime se svakako proširuje prostor za zloupotrebu državnih resursa. U tom kontekstu, kako ističe, kranje je zabrinjavajuće da se flagrantno krši jedini kriterijum postavljen u sprovođenju javnih nabavki putem neposrednih sporazuma, a to su dozvoljeni limiti određeni u odnosu na budžet za tu oblast.
– Upitno je i korišćenje ovog načina postupka javnih nabavki, jer od svih dozvoljava najveću širinu i arbitrarnost odluka o javnoj nabavci, tako da kršenje pravila ovog postupka predstavlja značajno veći prekršaj. Mislim da je ključno da se pooštre kaznene odredbe Zakona o javnim nabavkama i uspostavi hijerarhijski sistem kontrole oblasti javnih nabavki u okviru tijela predviđenih samim zakonom, na način da i kontrolori imaju svoje kontrolore kako bi se na svim nivoima spriječile zloupotrebe a njihovo eventualno pojavljivanje najstrože kaznilo i posledice prestupa ispravile – ističe ona.
Ćetković objašnjava da od svih zakonom predviđenih vrsta postupaka javnih nabavki, neposredni sporazum dozvoljava najveću slobodu naručiocu, pa je time ova vrsta postupka i najpodložnija pojavi koruptivnih radnji jer podrazumijeva direktan dogovor.
– Dodatno, suštinski se time anulira i preventivni mehanizam ugrađen u Zakon o javnim nabavkama, odnosno antikorupcijsko pravilo i princip sprečavanja sukoba interesa. Doslovno svi ovi mehanizmi zaštite od zloupotreba bivaju dovedeni u pitanje ovom vrstom postupka, odnosno zavise od puke dobre volje i postojanja moralne note kod naručioca da neće zloupotrijebiti dobijenu širinu u odlučivanju pri opredjeljivanju za neposredni sporazum u javnim nabavkama. Mislim da imamo dovoljno primjera da se u crnogorskom kontekstu ne možemo oslanjati na etičnost onih u institucijama koji donese ovakve odluke – kaže Ćetković.
M.S.
Slušati glas EU
Ines Mrdović navodi da činjenica da se godišnje kroz javne nabavke u Crnoj Gori prosječno troši oko 300 miliona eura, svakako treba da podstakne tužilaštvo na akciju.
– To je što je upravo oblast koja se percipira kao jedna od najosjetljivijih na korupciju, što potencira i EU u svojim zvaničnim dokumentima, svakako dovoljno ukazuje da bi tužilaštvo moralo ozbiljnije da se pozabavi brojnim sumnjama u zloupotrebe o načinu na koji se troši državni novac. Do danas smo svjedoci da iole ozbiljnija reakcija tužilaštva u tom smislu izostaje – ističe Mrdović.
Pooštriti sankcije
Željka Ćetković navodi da nadležne institucije nemaju mnogo interesovanja niti posvećenosti da se tretiraju brojna kršenja Zakona o javnim nabavkama.
– Mora se raditi na dva nivoa istovremeno. Jedan je svakako neselektivno procesuiranje svih nepravilnosti, uz prethodnu takođe neselektivnu i pomnu kontrolu postupaka javnih nabavki. Drugi podrazumijeva rad na prevenciji kršenja ovih pravila. Pooštravanje mjera nadzora i sankcija i odlučnost u opredjeljenju da se zloupotrebe novca poreskih obveznika ne tolerišu moraju biti jasno predočene svim dosadašnjim kršiocima, kao i upozorenje budućim. Mora se promijeniti pristup u kojem nema odgovornosti za trošenje novca crnogorskih građana, kako bi i sami građani povratili povjerenje u institucije. Zakon o javnim nabavkama je obezbijedio određene mehanizme kontrole i opredijelio nadležnosti, ali izgleda nedovoljne. Zato bi trebalo ojačati postojeće mehanizme, unaprijediti kapacitete postojećih nadležnih tijela, ali i koristiti tužilaštvo kao važan dodatni način da se uspostavi sistem kažnjivosti za nezakonito djelovanje u ovoj oblasti, ali i osigurati povratak zloupotrijebljenog novca – istakla je Ćetković.