U optužnici za „državni udar”, čije djelove „Dan” objavljuje, opisano je djelovanje, kako tvrde u crnogorskom tužilaštvu, kriminalne organizacije koja je trebalo da izazove haos na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine. U njoj glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić u odnosu na lidere DF–a Andriju Mandića i Milana Kneževića izvodi samo posredne dokaze, koje nigdje direktno ne povezuje sa Rusima koji su označeni kao organizatori.
U optužnici koju je Specijalno državno tužilaštvo dostavilo Višem sudu u Podgorici u vezi afere „državni udar” piše da iz završne konvencije Demokratskog fronta neposredno prije izbora 16. oktobra proizilazi da okrivljeni Andrija Mandić i Milan Knežević pozivaju svoje pristalice da se okupe ispred Skupštine nakon zatvaranja glasačkih mjesta kako bi preuzeli vlast, te najavljuju da će biti haosa, ali u kabinetu tadašnjeg premijera Crne Gore.
Tužilaštvo je sačinilo optužnicu protiv lidera DF–a Mandića i Kneževića, a optužni predlog je podignut i protiv Eduarda Šišmakova, Vladimira Popova, Bratislava Dikića, Predraga Bogićevića, Nemanje Ristića, Miloša Jovanovića, Kristine Hristić, Branke Milić, Dragana Maksića, Srboljuba Đorđevića, Milana Dušića i Mihaila Čađenovića.
Što se tiče Mandića, navodi se da je prihvatio da kao član kriminalne organizacije angažuje druga lica radi vršenja usluga kontranadzora, nabavljanja opreme za detekciju uređaja za nadzor, ometača praćenja signala, kao i izrade plana evakuacije i izvlačenja na dan i nakon parlamentarnih izbora pripadnika kriminalne organizacije. Knežević je, kako se navodi, prihvatio da angažuje druga lica za izradu planova za evakuaciju i ekstrakciju na dan i nakon parlamentarnih izbora pripadnika kriminalne organizacije.
U optužnici se navodi da ako se poruke sa završne konvencije povežu s mjerama tajnog nadzora i razgovorom između Mirka Velimirović i svjedoka saradnika Saše Sinđelića o vremenu, mjestu i načinu djelovanja članova kriminalne organizacije, jasno se zaključuje da su okrivljeni Mandić i Knežević bili pripadnici kriminalne organizacije, te izvršavali zadatke koji su im namijenjeni od strane njenih vođa, ruskih državljana.
– U odnosu na okrivljenog Knežević Milana, predloženim dokazima se utvrđuje da je postao pripadnik kriminalne organizacije, u okviru koje je prihvatio da prenosi poruke i uputstva između njenih pripadnika, da održava komunikaciju sa drugim pripadnicima kriminalne organizacije koji se nalaze u inostranstvu, organizuje proteste koji će biti korišćeni za realizaciju kriminalnog plana i nasilniog ulaska u Skupštinu Crne Gore, te prihvatio i angažovao druga lica za izradu planova za evakuaciju i izvlačenje na dan, i nakon parlamentarnih izbora, članova kriminalne organizacije – piše u optužnici.
Ističe se da se to utvrđuje prevashodno iz listinga pribavljenih komunikacija za brojeve telefona Milana Kneževića, Tamare Magdalenić, te za druge brojeve telefona sa prefiksom 447, te nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke. Iz toga proizilazi da je utvrđena prostorno–vremenska veza između brojeva telefona koje koristi Knežević i brojeva telefona 447839*** i +381612*****, i broja telefona +3816414****, koji koristi Tamara Magdelinić.
– Vještak je našao da je Magdelinić Tamara sa svog broja telefona dana 15. oktobra 2016. godine, u 9.03 časova ostvarila komunikaciju sa brojem telefona +38161**** u vidu telefonskog poziva, te da je istog dana u 22:9 časova razmijenjena SMS poruka između Magdelinić Tamare i označenog broja telefona. Takođe, 15. oktobra 2016. godine, Magdelinić Tamara je sa svog mobilnog telefona ostvarila telefonsku komunikaciju i sa brojem telefona 44783910**** u vidu telefonskog razgovora u 22:33 časova. Takođe, utvrđena je i međusobna telefonska komunikacija između brojeva 44783910*** i +38161251**** u vidu pet SMS poruka, razmijenjenih dana 15. oktobra 2016. godine, od kojih je jedna u 9 časova, a ostale u periodu od 21:47 do 21:58 časova, pa vještak u konačnom navodi da sveobuhvatnom analizom brojeva sa prefiskom +44 koji se javljaju u vještačenju može zaključiti da brojevi telefona +4478391**** koji je koristio Velimirović Mirko, +44783913**** koji je koristio Sinđelić Saša, +447839182*** koji je koristio okrivljeni Širokov Eduard, +44783915**** i +44783910*** pripadaju istoj seriji – navedeno je u optužnici.
Ukazano je da se to dešava iz razloga što se prefiks „7” kao treća cifra u broju upotrebljava za brojeve koji se dodjeljuju za specijalne servise u mobilnoj telefoniji, te da navedeni brojevi pripadaju setu 100.000 brojeva koji su zakupljeni od operatora „Zadarma”.
– Takođe, vještak navodi da je na osnovu nesporne činjenice da je Knežević korisnik broja telefona +382695****, te vremena i prostora iz koga 15. i 16. oktobra ostvaruje komunikaciju uočava se prostorno vremenska koleracija, kontakt nastalih sa brojem +382695**** sa kontaktima nastalim sa telefonskih brojeva +38161**** i +447839******, te da uočena koleracija uspostavlja značajnu izvjesnost da je Knežević Milan, osim broja +382695***** koristio i brojeve +381612**** i +44783***** ili da je bio u društvu NN lica u vrijeme kada je ono koristilo predmetne brojeve – piše u tekstu optužnice.
Ističe se da, osim vremensko–prostorne koleracije, na povećanju vjerodostojnosti do velike izvjesnosti da je Knežević, a ne NN lice korisnik predmetnih telefonskih brojeva ukazuju i činjenice da je Tamara Magdelinić, djevojka okrivljnjenog Kneževića, dana 15. oktobra godine sa svog broja telefona +3816**** ostvarila u 09:03 časova poziv sa brojem telefona +381612****, a istog dana u 22:33 časova ostvaruje i poziv sa brojem +4478**** dok šest minuta kasnije šalje i SMS poruku ka broju telefona +38161*****.
– Takođe, činjenica koja upotpunjuje zaključak je da u vrijeme kada Magdelinić Tamara komunicira sa označenim brojevima telefona, okrivljeni Knežević se nesporno nalazi u istom prostoru u kom se nalaze predmetni telefonski brojevi, a dodatno dana 15. oktobra Knežević ostvaruje telefonsku komunikaciju u jutarnjim satima sa svog telefonskog broja, iz istog rejona kao i korisnik broja +38161****, a koji gravitira u centru Golubovaca, te konačno vještak zaključuje da se sa velikom izvjesnošću može tvrditi da je Knežević, a ne NN lice, bio korisnik označenih brojeva telefona dana 15.oktobra – potencira se u tekstu optužnice.
Tužilaštvo tvrdi da se iz iznijetog zaključuje da je Knežević sa označenih brojeva telefona komunicirao u okviru iste grupe korisnika servisa zadarma.kom, kao i pripadnici kriminalne organizacije Mirko Velimirović, Saša Sinđelić i Eduard Šišmakov, a da su predmetni telefoni korišćeni za potrebe kriminalne organizacije utvrđuje se iz listinga ostvarene telefonske komunikacije za broj telefona +44783****, koji je korišćen samo na dan 15. oktobra i to uvijek i samo sa lokacija na kojima se nalazio okrivljeni Milan Knežević.
– Pa je nesporno da je isti ostvarivao komunikaciju sa članovima kriminalne organizacije, te prenosio uputstva. Takođe, iz iskaza svjedoka saradnika Sinđelić Saše se utvrđuje da je mobilni telefon marke „Lenovo” koji je od Velimirovića predat okrivljenom Dikiću trebalo da bude predat osobi iz Demokratskog fronta koja govori ruski jezik, iz čega se izvodi zaključak da to može biti samo Knežević. Isto tako, iz snimaka predizbornih skupova DF–a se vidi da Knežević, kao i okrivljeni Mandić pozivaju na okupljanje ispred Skupštine Crne Gore na dan 16. oktobar 2016. godine, a koji skup je trebalo da bude iskorišćen radi realizacije kriminalnog plana – ukazuje se u tekstu optužnice.
Vještačenjem je, kako se tvrdi, utvrđeno da postoje zajednički telefonski kontakti između Dikić Bratislava i Knežević Milana, i to dva zajednička telefonska broja sa kojima su označena lica komunicirala, a to su brojevi +38163****, koji se na osnovu podataka iz mobilnog telefona Dikića vodi na Popović Nenada, dok je drugi broj +38163**** memorisan pod imenom „Lazanjski“ u imeniku telefona Dikića. Navodi se da Dikić i Knežević imaju i treći zajednički telefonski kontakt koji je u telefonskom imeniku Dikića memorisan na ime „rejsing bajks“.
Prema optužnici, ispitan je i Brijan Skot – glavni izvršn službenik preduzeća Patriot Defense Grup LLC iz Orlanda, koji je rekao da ih je kontaktirao Džozep Asad u vezi sa pružanjem usluga u Crnoj Gori. Asad je, kako se navodi, generalni direktor preduzeća Peregrine konsultants iz Abu Dabija – Ujedinjeni Arapski Emirati.
– Asad je nezavisni konsultant za Patriot Difense Grup LLC i povremeno drži predavanje u sjedištu firme na Floridi. Asad je porijeklom Libanac, ali ima američko državljanstvo, te živi u centralnoj Floridi. Asad je držao trening za Patriot Defense Grup koji su održani između 12.septembra 2016.godine i 6.oktobra 2016. godine. Tokom tog perioda Asad je usmenim putem (lično u kancelariji PDG) upoznao PDG da je jedan izrelsko–kanadski politički savjetnik (ime nije poznato, kontaktirao Peregrine radi pružanja zaštite crnogorskoj opozicionoj partiji DF (partija koja je opozicija tadašnjoj vlasti). Politički savjetnik je veoma poznat, i vjerovatno je pružao savjete izrelskom premijeru Netenjahuu. Izraelski politički savjetnik nije predstavljao DF – crnogorsku političku grupaciju, već je samo DF–u bio politički savjetnik – navedeno je u optužnici.
Ističe se da je Asad upoznao PDG sa činjenicom da je Peregrine trebalo da pomogne političkom savjetniku sa svojom kompanijom (koja, između ostalih zapošljava, i dva FBI agenta), ali mu je mnogo više odgovaralo da koristi usluge PDG zbog njihove obimne ponude.
– Asad ih je upoznao da se radilo o potrebi za uslugama koje uključuju kontra-nadzor kao i evakuaciju i planiranja izvlačenja ljudstva negdje poslije 6. oktobra 2016. godine (negdje otprilike oko crnogorskih izbora) u okolini Podgorice, glavnog grada Crne Gore. PDG nije upoznat o konačnom planu koji je trebao da se izvrši u Crnoj Gori. Na bazi Peregrinovog zahtjeva PDG je kontaktirao svog saradnika na Malti koji ih je izvijestio o tadašnjoj političkoj klimi u Crnoj Gori, te da su ga upoznali da je politička partija DF kontaktirala Peregrine, pa su od svog saradnika dobili informacije da je crnogorska vladajuća partija protivnih DF–u i preporučio da PDG ubuduće ne pomaže u bilo kojem dijelu njihovog zahtjeva, iz kog razloga je zahtjev Peregrina odbijen – tvrdi se u tekstu optužnice.
Na kraju, kako se navodi, Asad je savjetovao Peregrine da bez obzira na navedeno se angažuju, ali PDG kao takvu niti su tražili, niti su ponudili bilo kakav drugi posao u pravcu ostvarenja traženog.
– PDG je znao da su evakuacija i izvlačenja ljudstva stajali u zahtjevu, ali je ostala nepoznanica šta je Peregrine dogovorio – ukazano je u tekstu optužnice.
Piše da je iz reversa broj 1 Uprave policije od 14.oktobra, utvrđuje se da je službeniku policije Vladanu Lazoviću iz magacina komisije za viškove naoružanja, tog dana izdato 45 automatskih pušaka sa navedenim serijskim brojevima, koje su vraćene 16.oktobra.
– Iz fotodokumentacije Uprave policije broj 59–28–244–2719/2207 od 16.oktobra godine, utvrđuje se da je izvršeno fotografisanje oružja u prizemlju kuće (garažnom prostoru u ulici Miodraga Bulatovića bb, u Podgorici), te se sa fotografija utvrđuje da se predmetno oružje nalazi u zamrzivaču za sladoled, kao i okviri koji su složeni u posebnim sanducima. Iz službene zabilješka Uprave policije CB Podgorica broj 59–01–051/16–23751/1 od 13.oktobra sa evidencijom ulaska i izlaska stranaka iz objekta, proizilazi da je ista sačinjena 12.oktobra, kojom se konstatuje da je 12.oktobra u 12.35 časova na prijamnici Centra bezbjednosti Podgorica pristupio građanin Velimirović Mirko koji je tražio prijem kod načelnika CB Podgorica, radi davanja određenih bezbjednosnih informacija – piše u tekstu optužnice.
Podsjetimo, Vladan Lazović je bliski srodnik Zorana Lazovića, nekada visokog funkcionera ANB–a.
Tužilaštvo je od ruskih istražnih organa tražilo saslušanje osumnjičenih Šišmakova i Popova, koje tereti za stvaranje kriminalne organizacije. Optužnica je napisana na preko 120 strana. Istragom je bilo obuhvaćeno još osam osoba koje su u međuvremenu potpisale sporazum o priznanju krivice. Mirko Velimirović je osuđen uslovno, ali je u međuvremenu pred sudom u Novom Pazaru ovjerio novu izjavu, u kojoj tvrdi da je konstrukcija njegovo navodno priznanje, jer je bio ucijenjen slobodom ljudi koji se nalaze u zatvoru.M.V.
Šišmakov i Popov davali naredbe
Što se tiče Eduarda Šišmakova, kako se navodi u optužnici, nesporno se utvrđuje da je osnovano kriminalnu organizaciju zajedno sa Popov Vladimirom, te da su u cilju realizacije kriminalnog plana davali upustva i naredbe članovima organizacije u pravcu izvršenja krivičnih djela koja su predmet optužnice.
– Nakon sastanka sa Sinđelić Sašom u Moskvi, na kome je Šišmakov iznio kriminalni plan, Šišmakov i Popov su došli u Srbiju radi realizacije kriminalnog plana, te se smjestili u različite hotele, u Beogradu, gdje su boravili do 21.oktobra 2016.godine, a što se utvrđuje iz provjera prelaska državne granice za Šišmakova i Popova, te dokumentacije o boravku okrivljenih Šišmakova i Popova, te dokumentacije o njihovom boravku u hotelu Le Petit Pjaf i Mažestil, iz koje proizilazi da je Šišmakov u Republiku Srbiju došao 29.septembra te da je boravio do 21. oktobra – piše u optužnici.
Navedeno je da je Popov odsjeo u hotelu Mažestik. Ističe se da je iz iskaza svjedoka saradnika Sinđelića proizilazi da je dobio upustva od Šišmakova oko nabavke oružja i opreme, kako je to i navedeno, te da je slijedeći ta upustva angažovao i ljude za dolazak u Crnu Goru na proteste, i to Bogićević Predraga, Ristić Nemanju, Velimirović Mirka i Dikić Bratislava, te posebno Velimirović Mirka koji je nabavio traženo oružje.
– Navedeno se potvrđuje i primjenom mjera tajnog nadzora – razgovora između Sinđelić Saše i Velimirović Mirka, preko posebno zaštićenih mobilnih telefona marke „lenovo”, iz kojih proizilazi da je Sinđelić Velimiroviću iznio čitav plan uslaska u Skupštinu Crne Gore – piše u optužnici.
Mandić: Politički montirane optužbe
U optužnici se ističe da je Andrija Mandić u svojim odbranama rekao da se protiv njega vodi politički montirani postupak koji u osnovi i u važnim djelovima nema krivično-pravni cilj, već je politički a glavni cilj je da DPS ostane što duže na vlasti. Smatra da i dalje ima status poslanika Skupštine Crne Gore, te da u skladu sa Ustavom Crne Gore, protiv njega nije moguće voditi krivični postupak dok mu se na zakonit pravni način skine imunitet. Ističe da je odluka Skupštine Crne Gore od 15. februara kojom je odobreno njegovo krivično gonjenje apsolutno pravno nevaljana, jer je donijeta suprotno Ustavu i uz drastično kršenje Poslovnika Skupštine.
Navodi se da je Milan Knežević u svojim odbranama naveo da je krivični postupak politički montiran proces zbog njegovih jasno proklamovanih političkih stavova koji se odnose na promovisanje vojne neutralnosti, organizovanja referenduma za ukidanje sankcija Rusiji, i povlačenje odluke o priznanju takozvane države Kosovo.
Odlasci u Moskvu radi dogovora
Kako se navodi u tekstu optužnice u vezi „državnog udara”, u odnosu na okrivljenog Andriju Mandića, predloženim dokazima je nesporno utvrđeno da je izvršio krivično djelo stavljeno mu na teret, na način kako je to i opisano pod tačkom jedan dispozitiva optužnice.
– Iz listinga komunikacija, te nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke se utvrđuje da je Mandić od početka 2016.godine pa nadalje bio u komunikaciji sa okrivljenim Nikić Ananijem, koji je prema svjedočkom iskazu Nikić Slavka, pokušao da ga vrbuje da u Crnoj Gori uradi nešto što će uzburkati javnost, i to tokom dva sastanka u Beogradu u periodu od 3. do 5. marta 2016. godine kako je to naprijed i naznačeno, dok iz evidencije o prelascima državne granice za okrivljene Mandićau i Nikić Ananija, proizilazi da su 31.januara 2016. godine zajedno putovali u Beograd avionom, zatim su zajedno otputovali 17.marta 2016. godine, 7.aprila 2016. godine su otišli zajedno za Beograd, odakle su nastavili za Moskvu – tvrdi se u tekstu optužnice.
Precizno se navode datumi i mjesta na koja su išli, iz čega se zaključuje da su okrivljeni Mandić i Knežević zajedno provodili vrijeme i putovali u Moskvu, pri čemu ne postoji ni jedan racionalan razlog koji bi objasnio broj odlazaka na tu destinaciju ukoliko nije u cilju dogovora oko realizacije kriminalnog plana.
– Ovakav zaključak u cjelosti je potvrđen iskazima svjedoka Bobot Rajka i Nikač Ljilje, pri čemu Bobot Rajko navodi da je Nikić Ananije radio kod njega u firmi, u preduzeću, prije desetak godina kao vozač, što proizilazi iz ugovora preduzeća u vlasništvu Bobot Rajka, te da nije obavljao usluge prevođenja, iako je jedan od partnera u preduzeću bio ruski državljanin, a da je prethodno Nikić Ananije imao otvorenu firmu preko koje je vršio snadbijevanje ruskih vojnih jedinica na Kosovu 1999. godine i na dalje, koje su bile na Kosovu nakon zaključenog Kumanovskog sporazuma – piše u optužnici.
Iz dokumentacije koja se odnosi na isplate iz blagajne izuzete iz političke stranke Nova srpska demokratija proizilazi da Nikić Ananiju nije plaćano po bilo kojem osnovu, da je obavljao neke poslove za potrebe stranke, niti je utvrđeno da mu je sa računa prenošen novac u bilo koje svrhe.
– Sve avionske karte za putovanje Mandić Andrije i Nikić Ananija su plaćene u gotovom, i iskorišćene, što proizilazi kako iz evidencije prelaska državne granice tako i iz dokumentacije izuzete iz turističkih agencija – ocjenjuje se u tekstu optužnice.
I-mejl adrese kreirane u Rusiji
U optužnici se navodi da se iz odgovora Ministarstva pravde SAD, po zamolnici za pružanje međunarodne pomoći Kmp–S.br.5/17 i 6/17, vidi da su od firme Google INC pribavljeni podaci za gmail adrese aleksandremlin1989@gmail.com, ignatsavelijev1983@gmail.com i juriinikolajev1987@gmail.com.
– Iz naprijed dostavljenih podataka za označene e–mejl adrese, te izvještaja o vještačenju od 3.aprila 2017.godine utvrđuje se da su korisnički nalozi koji su pronađeni u dva mobilna telefona marke „lenovo” koji su oduzeti od Sinđelić Saše i Dikić Bratislava, i to aleksandremlin1989@gmail.com, ignatsavelijev1983@gmail.com i juriinikolajev1987@gmail.com otvoreni dana 13. oktobra 2016. godine u 17.24 časova, 18.20 časova i 15.31 časova, te da su za otvaranje korisničkog naloga aleksandremlin1989@gmail.com, upotrebljeno ime i prezime Aleksandr Emelin, za nalog ignatsavelijev1983@gmail.com upotrebljeno je ime i prezime Ignat Saveljev, dok je za nalog juriinikolajev1987@gmail.com upotrebljeno ime i prezime Jurij Nikolaev, te da je jezik popunjavanja registracione forme ruski jezik u sva tri slučaja, a nalozi su otvoreni sa IP adresa koje korisnicima dodjeljuje internet provajder PJSC MTS, koji pruža usluge interneta na području Rusije, centralne i istočne Evrope – navedeno je u optužnici.
Ukazuje se da je od vještaka utvrđeno da je prava IP adresa odakle je otvoren označeni nalog pripada provajderu ISP STARNET koji je registrovan kao internet provajder u Rusiji.
Iz vještačenja, takođe, proizilazi da je nalogu aleksandremlin1989@gmail.com pristupano sa više IP adresa, koje se geografski nalaze u Rusiji, ukazuje se u optužnici.