Ni osamnaest godina od NATO bombardovanja Murina ne blijedi sjećanja na nedužne žrtve. Ovogodišnja godišnjica je najtužnija zbog donošenja odluke o ulasku Crne Gore u NATO, poručeno je sa pomena koji je u nedjelju, 30. aprila održan u Murinu. Tog 30. aprila 1999. godine, od NATO bombi živote su izgubili djeca Miroslav Knežević (1985), Olivera Maksimović (1986), Julija Brudar (1989), te Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
Mirko i Marko Knežević, otac i stric stradalog Miroslava, kazali su za „Dan” da „ni osamnaest godina od podmuklog NATO bombardovanja Murina, ne blijedi sjećanje na nedužne žrtve”.
– Ovdje su održavani i brojni drugi skupovi – za neutralnost i protiv ulaska Crne Gore u NATO, ali ova godišnjica je najtužnija zbog ulaska Crne Gore u NATO. Ovu godišnjicu obilježavamo u vrijeme pristupanja Crne Gore zločinačkoj NATO alijansi. Na izdajničkom skupu na Cetinju, 28. aprila, 46 poslanika reklo je – „da” u NATO. Tako se Crna Gora pridružila neprijateljskom NATO paktu koji je 1999. godine izvršio agresiju na SRJ i Crnu Goru, a čije posledice, po razmjerama razaranja, trajnoj radiološkoj kontaminaciji zemljišta i broju stradalih imaju karakter genocida. NATO neće donijeti nikakvo dobro Crnoj Gori, jer gdje je NATO, tamo nema slobode, tamo su vojne baze, tamo je i opasnost od međunarodnog terorizma. NATO ubice moći će sada da nesmetano gaze po zemlji u kojoj počivaju oni koje su ubijali, a naši momci moraće da ratuju i ginu kao NATO vojnici za njihove interese. Saopštavanje imena naših žrtava na tom skupu doživljavamo kao njihovo drugo ubistvo, ništa manje bolno od ubistva od strane NATO-a. Poručujemo premijeru Markoviću da on ne žali žrtve bombardovanja, a pritom aplaudira ubicama – poručili su Mirko i Marko Knežević.
Moleban stradalnicima NATO bombardovanja služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sveštenstvom. On je istakao da se svake godine bude različita sjećanja prilikom obilježavanja pomena stradaloj djeci i odraslima od NATO bombardovanja.
– Osjećanje sa kojim sam danas došao ovdje na ovo stradalno mjesto je – da je dao Bog da su djeca – Miroslav, Olivera i Julija, ostala živa, danas bismo se sabirali da ih ženimo i udajemo ili da već krštavamo njihovu djecu. Ali, oni nas sabiraju i ovako, što znači da je njihovu žrtvu Gospod primio, kao i nevine žrtve Manojla, Milku i Vukića. Pominjanjem ovih nevinih žrtava sjećamo se i mnogih drugih žrtava, u osjećanju da je Gornje Polimlje mjesto svjedočanstva srpske žrtve, kosovske žrtve. Sjećamo se i onih koji su stradali u doba turskog nasilja i okupacije, hiljade i hiljade ovdje postradalih i odavde prognanih, hiljade zarobljenih i u ropstvo odvedenih. Sjećamo se žrtava u vrijeme austrougarske okupacije, sjećamo se onih koji su postradali u vrijeme nacifašizma, naročito onih poklanih u Velici, Gornjoj Ržanici, a i one djece pomrle u plavskom zatvoru – istakao je vladika Joanikije.
Doktor Radovan Asanović, koji je u vrijeme bombardovanja Murina bio dežurni ljekar u beranskoj bolnici, u izjavi za „Dan” kazao je da je došao da oda poštu onima koji su prije 18 godina nevino izgubili svoje živote.
– Na žalost, toga dana sam bio dežurni ljekar u beranskoj bolnici i vidio sam stradale nakon bombardovanja. Zbog toga se teško osjećam – istakao je Asanović.
On je dodao da vječno treba da žive oni koji su časno umrli.
Pomen su organizovali Eparhija budimljansko-nikšićka Mjesne zajednice Murino, Srpski nacionalni savjet i Udruženje književnika Crne Gore.
U ime Mjesne zajednice Murino Branislav Otašević ukazao je na tragičnu pogibiju od NATO bombardovanja u toj varošici.
– Cilj našeg okupljanja je da se podsjetimo dragih i čestitih likova naših stradalnika i ujedno poželimo da se nigdje na svijetu, gdje živi ljudski rod, ne dogodi ovakva tragedija i onako bezočno bombardovanje nedužne zemlje i stradanje jednog nedužnog naroda – poručio je Otašević.
U ime Udruženja književnika Novica Đurić istakao je da je završetak 20. vijeka obilježila agresija na srpske zemlje i one gdje živi većinski srpski narod, odnosno pravoslavni narod.
– NATO integracija Crne Gore stoga nije ništa drugo do osnaženje zelene transverzale osmišljene još na Berlinskom kongresu kao tampon zona koja neće dozvoliti bratsku bliskost naroda Crne Gore i Srbije – jednog naroda, jedne kulture, jednog pisma i jedne vjere. Ima li neko kome sada definitivno nije jasno da se Bečki plan iz 1878. godine danas dosledno sprovodi iz Vašingtona, kao što je u jednoj etapi to sprovođeno iz Berlina i Rima, dok je na čelu ovih država bila fašistička normada, a sramna odluka Skupštine Crne Gore je novi 19. jul 1941. godine – rekao je Đurić.
N.V.
Počast stradalima
Cvijeće i vijence na spomen-obilježje žrtvama agresije u Murinu položile su porodice, đaci murinske Osnovne škole „Petar Dedović”, organizacije i političke partije, ratnici 1991/99., predstavnici SUBNOR-a Jugoslavije... Svojim stihovima počast žrtvama odali su i pjesnici Đorđije Brujić iz Republike Srpske Krajine, Bećir Vuković, Budimir Dubak, Ranko Jovović, Darko Jovović, David Lalić, Milica Kralj, Perivoje Popović, Veselin Rakčević, Radomir Uljarević, Todor Živaljević Velički, a prisustvovao je i predstavnik dopisništva velike ruske agencije ITAR TAS.