Svaka druga žena u Crnoj Gori bila je žrtva nasilja u nekom trenutku tokom svog života, a jedna od pet žena je bila izložena nasilju tokom poslednjih godinu dana, pokazali su rezultati istraživanja koji su juče predstavljeni u Podgorici. Prema ovim podacima, troškovi borbe protiv nasilja nad ženama državu godišnju koštaju čak 234 miliona eura.
Jedna od pet žena tokom prošle godine bila je žrtva nasilja i to 17 odsto fizičkog, sedam odsto seksualnog, 38 odsto psihičkog i 20 odsto ekonomskog.
Istraživanje na uzorku od 1.014 ispitanika pokazalo je da najveći broj slučajeva nasilja ostaje neprijavljeno. Razlog za to je u 62 odsto slučajeva strah od nasilnika i osvete, a u 24 odsto slučajeva strah od osude i sramote.
Svaki pet slučaj nasilja je prijavljen institucijama, dok je svaka druga osoba za neku vrstu nasilja zatražila pomoć od prijatelja ili nekoga iz porodice. Polovina žrtva nije se obratila nikome.
Istraživanje je pokazalo da rad institucija i servisa košta državu 11.500 eura po slučaju što je 9,2 miliona eura godišnje ukoliko se nasilje prijavi. Neprijavljeno nasilje zbog slabe produktivnosti, doprinosa BDP-u košta godišnje 233,2 miliona eura.
Stalna predstavnica UNDP i stalna koordinatorka Sistema Ujedinjenih nacija (UN) u Crnoj Gori Fiona Mekluni saopštila je da je nasilje nad ženama i u porodici jedno od najmanje procesuiranih krivičnih djela i jedna od najvećih prijetnji po cjelokupni razvoj društva.
– Istraživanje ukazuje da je svaka druga žena u Crnoj Gori bila žrtva nasilja u nekom trenutku tokom svog života, a jedna od pet žena je bila izložena nasilju tokom poslednjih godinu dana. To znači da su žrtve upravo ovdje, među nama – upozorila je Mekluni u obraćanju.
Ona je kazala da je prvi i osnovni prioritet da se zaštiti žrtva i spriječi nasilje u porodici.
– Drugi razlog da okončamo ulogu nijemih posmatrača i podstaknemo na akciju odmah je to što nasilje nad ženama predstavlja ogroman trošak po društvo. Mislimo na finansijski trošak posledica koje nasilje uzrokuje po društvenu dobrobit, zdravstvenu zaštitu i bezbjednost, radnu produktivnost, sprovođenje zakona i sektorske budžete – kazala je predstavnica UNDP-a.
Kako je naglasila, treći razlog za akciju je to što nasilje ostavlja posledice na generacije koje dolaze, jer se povećava vjerovatnoća da će i ono postati nasilni ili žrtve.
Šefica političke sekcije u Delegaciji Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Plamena Halačeva istakla je da rodno zasnovano nasilje nije problem jednog para ili porodice, već cijelog društva. Ukazujući na opseg problema, ona je naglasila da zbog nasilja nad ženama i u porodici država izgubi šest odsto godišnjeg BDP-a.
Predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Nada Drobnjak poručila je da nasilje u porodici nije privatan problem.
– Odluka nasilnika je da bude nasilan – naglasila je ona.
Kazala je da država ima mehanizme i da prepoznaje problem, te da mora da reaguje.
– Nasilje je rezultat disbalansa moći i hajde da promijenimo taj tas na vagi. Rodne ravnopravnosti ne može biti ako svaka druga žena trpi nasilje – smatra ona.
Biljana Pejović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava ističe da rodna neravnopravnost i nejednak položaj žena u odnosu na muškarce u velikoj mjeri uzrokuje rodno zasnovano nasilje.
– Istorijski posmatrano, neravnopravnost žena posledica je ženinog statusa u patrijarhatu – ocijenila je Pejovićeva.
Istraživanje je urađeno u okviru Programa „Podrška antidikriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti” koji finansira Delegacija EU u Crnoj Gori, a sprovodi UNDP u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava. A.O.
Nastavnici da prepoznaju zlostavljanje
Fiona Mekluni je poručila da u cilju efikasnijeg odgovora na nasilje, svi segmenti društva moraju udruženo da djeluju.
– Počevši od obrazovanja, gdje nastavnici moraju da budu obučeni da prepoznaju nasilje u porodici. Policija mora raditi u najboljem interesu žrtve. Sudije i tužioci moraju da nauče kako da ostave sa strane svoje predrasude i društvene stereotipe i da djeluju u skladu sa zakonom, a ne u skladu sa svojom percepcijom o nasilju. Neophodno je da žrtva odmah ima pristup zdravstvenoj klinici, gdje može dobiti hitnu medicinsku njegu i gdje će biti tretirana sa poštovanjem, bez predrasuda – naglasila je ona.