Odlazak u crnogorske planine je neorganizovan i nekontrolisan, a posjetioci planinskih područja na vrhove se nerijetko upute bez adekvatne opreme, čak i u papučama, zbog čega nije neobičan veliki broj nezgoda i nesreća u ovim oblastima, ocijenili su sagovornici „Dana“. Nažalost, nije mali broj slučajeva gdje su posjete stranih turista završavane kobno.
Samo tokom maja, pripadnici Gorske službe zaštite i spasavanja (GSS) imali su četiri intervencije u crnogorskim planinama, a nestanci turista u planinama često se završe i tragično. Poslednji slučaj desio se 21. maja, kada su tri ruske državljanke prijavile da su ostale zaglavljene na obroncima Durmitora. Početkom maja pronađeno je beživotno tijelo, državljanke Malezije C.P.J u podnožju durmitorskog vrha Mali Međed u lokalitetu Struga.
Sagovornici „Dana“ ističu da zakonom nije propisana obaveza angažovanja vodiča za odlazak u planine.
Predsjednik podgoričkog Planinarskog kluba „Visokogorci Crne Gore“ Milan Radović naglašava za „Dan“ da oblast vođenja po planinama i kanjonima u Crnoj Gori nije regulisana zakonom. On naglašava da ne postoji ni zakon o gorskom spasavanju, zbog čega je spasavanje, kako dodaje, prepušteno entuzijazmu volontera, članova GSS-a. Radović navodi da u Crnoj Gori ima svega tridesetak licenciranih profesionalnih planinskih vodiča. Kako je rekao, država i ne može nametnuti obavezu da posjetioci crnogorskih planina moraju imati domaćeg vodiča, ali može uvesti obavezu javljanja određenim punktovima prije odlaska u planinu gdje bi se provjerila opremljenost planinara i njihovo poznavanje destinacije koju posjećuju, kao i obavezu da svaki turista koji odlazi u planine mora imati plaćeno osiguranje za slučaj spasavanja.
– Na punktovima na kojima bi postojala obaveza javljanja prilikom odlaska u planinu moraju postojati štampani materijali s informacijama o planini, zahtjevnosti staza, vremenu potrebnom za savladavanje uspona i druge karakteristike staza, kao i precizna vremenska prognoza za područje planine. Na kraju, zaokružena prva faza regulisanja ovog pitanja značila bi konačno uvođenje u zakonske norme spasavanje u planini i funkcionisanje Gorske službe spasavanja, kao i obuka većeg broja spasilaca, formiranje stanica GSS-a i njihovo adekvatno opremanje. Drugu fazu bi predstavljale aktivnosti na opremanju smjerova i staza i popravljanju stanja u planinskoj infrastrukturi – smatra on.
Radović naglašava da ne postoji jedinstvena internet prezentacija posvećena crnogorskim planinama i planinarenju.
– Prema mom mišljenju, zadatak da takvu bazu, koja bi bila dostupna i na engleskom, ruskom i drugim jezicima, napravi i ponudi u elektronskoj formi je na Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Ovako, na raznim forumima i sajtovima se mogu naći informacije o stazama i smjerovima u našim planinama koje postavljaju posjetioci iz drugih država, a koje često ne odgovaraju pravom stanju stvari, bolje reći nijesu najtačnije, i time mnoge posjetioce dovode u zabludu i doprinose njihovom nesnalaženju kada se nađu u planini – naglašava on.
Rast popularnosti crnogorskih planina, prema riječima Radovića, pored turističkog potencijala, nosi sa sobom i nesreće tokom uspona na planinske vrhove.
– Planinska infrastruktura je nešto što mora da se unaprijedi ako mislimo da Crna Gora iskoristi svoj turistički potencijal. Ovo se posebno odnosi na planine koje pripadaju nacionalnim parkovima, koji, čini se, osim ubiranja prihoda od prodaje ulaznica ništa ne rade da te destinacije učine dostupnijim i sigurnijim za turiste. Ja sam juče sišao sa Durmitora stazom iz Velike kalice, koja je potpuno zarasla u bor krivulj, na dosta mjesta kamene i sniježne lavine su oštetile stazu, ali iz Nacionalnog parka se nijesu sjetili da obiđu staze i saniraju oštećenja... Da ne pričamo da u poslednjih 20 godina na Durmitoru, osim postavljanja sajli na završnom dijelu Bobotovog kuka i Međeda nije ništa urađeno u vezi sa planinskom infrastrukturom. Bez planinarskih domova i bivaka, i bez dobro uređenih i sigurnih staza nema ni prihoda ni bezbjednosti – upozorio je on.
Prema njegovim riječima, analiza nesreća koje su se dešavale u našim planinama poslednjih godina pokazala bi da je, pored loše infrastrukture na planinama, glavni uzročnik ljudski faktor.
– Osnovna karakteristika planinarenja u našim planinama u odnosu na svjetske planine je nekontrolisano i neorganizovano kretanje u planini. Stranci dolaze u naše planine bez prethodne pripreme i informisanosti, nikom se ne prijavljuju, špartaju gdje i kako stignu neadekvatno opremljeni i psihofizički nedorasli izazovima i fizičkoj i tehničkoj zahtjevnosti naših planina, ne poštuju zakone planine i prirode. Jednostavno koriste nedostatak normi i pravila ponašanja u našim planinama, koriste našu neorganizovanost u ovoj oblasti kako bi prošli jeftinije i zadovoljili svoj avanturistički duh. Njihov motiv se može razumjeti, ali naša indolencija i neorganizovanost nikako ne mogu. A ne treba izmišljati toplu vodu, treba učiti na iskustvu drugih i primijeniti najbolje prakse planinskih država poput Slovenije, Austrije, Švajcarske – poručio je Radović.
Naglašava da je neshvatljivo da se planinar nađe na nekom planinskom vrhu u 20 sati, udaljenom više sati hoda od sigurne destinacije, da se na grebenima Durmitora ili Prokletija nađu ljudi u papučama ili plitkim patikama, bez vode u rancu, ili sedamdesetogodišnjaci koji se sami penju na neki planinski vrh pri temperaturi od 30 stepeni.
– Međutim, neodgovornost tih ljudi ne može biti izgovor i opravdanje za našu neorganizovanost i nepostojanje pravila koja bi se striktno poštovala – poručuje on.
Načelnik Gorske službe zaštite i spasavanja Željko Loncović ističe da su nespremnost, nepoznavanje planina, nepripremljenost za određenu planinarsku turu glavni razlozi za često gubljenje na planinara. Prema njegovim riječima, ni kod nas ni u svijetu ne postoji zakonska regulativa koja bi propisivala neophodno prisustvo vodiča za odlazak u planinu.
– Nema nekog posebnog rješenja koje se može zakonski donijeti da bi se to izbjeglo. Naš je apel da se ljudi pridržavaju planinarskih staza, da se adekvatno opreme, planiraju planinarsku turu na pravi način, da znaju šta ih čeka, da provjere vremensku situaciju. Nesreće u planini se dešavaju i zbog neznanja i zbog neozbiljnosti. To vam je kao u saobraćaju, znate da pravila saobraćaja nešto ne dozvoljavaju, a vi to ipak radite – ističe on.A.O.

Staze dobro markirane

Loncović smatra da su planinarske ture prema crnogorskim vrhovima dobro obilježene.
– Dobro su markirane, markacija je vidljiva. Postoje brošure u kojima je sve opisano. Ukoliko neko želi iz zbilje da to ispoštuje, njemu je sve rečeno. Mnogo smo puta sretali ljude da čak u papučama krenu na planinu. Ti se isti ljudi ne libe da traže pomoć, kada se nađu u neprilici – navodi on.