Devet godina od nezavisnosti, Crna Gora je daleko od ekonomski nezavisne zemlje. Javni dug je povećan skoro četiri puta, bruto domaći proizvod tek za polovinu, izvoz je smanjen, a uvoz povećan. Plate i penzije su porasle, ali je kupovna moć građana pala i građani to povećanje ne osjećaju, naprotiv.
Državni dug je prije devet godina iznosio 700 miliona i bio je 32,6 odsto BDP-a. Tada smo spadali u grupu nisko zaduženih zemalja. Danas Crna Gora duguje 2,44 milijarde eura, što je 69 odsto BDP-a i pripada grupi visoko zaduženih zemalja. Granica propisana sporazumom iz Mastrihta je 60 odsto BDP-a. Dug po glavi stanovnika 2006. godine bio je malo preko hiljadu eura, dok je sada 3,9 hiljada.
Najgore od svega je što se Vlada zaduživala za tekuću potrošnju i pokrivanje starih dugova. Takav je slučaj i ove godine, u kojoj je pozajmljeno 400 miliona da bi bili vraćeni raniji dugovi.
U prilog zaduživanju koje nije išlo za razvoj industrije govori i podatak o spoljnotrgovinskoj razmjeni. U 2006. godini spoljnotrgovinski deficit je iznosio milijardu eura, a u prošloj godini 1,45 milijardi. U početku smo kao nezavisna zemlja izvozili 441 milion eura vrijednu robu, dok je lani izvoz iznosio 333 miliona. Sa druge strane, uvoz je porastao sa 1,5 milijardi na 1,8 milijardi eura.
BDP je 2006. godine iznosio 2,14 milijarde eura, dok je u 2014. godini iznosio 3,4 milijarde eura. Prema podacima Monstata, prije devet godina bruto dohodak po glavi stanovnika je bio 3.443 eura, dok je lani iznosio 5.300 eura.
Prvi podaci za plate pojavili su se 2008. godine. Na početku te godine prosječna zarada je bila 386 eura, dok je u martu ove godine iznosila 476 eura. Minimalna potrošačka korpa je 2010. iznosila 758 eura, dok je u aprilu ove godine dostigla 806 eura. Prosječna penzija 2006. godine iznosila je 142 eura, dok je sada 276 eura, što je na nivou iz 2013. godine, kada je Vlada zamrzla penzije i od tada primanja najstarije populacije nijesu rasla.
Poslanik DF-a Veljko Vasiljević rekao je da su građani od nezavisnosti dobili samo ekonomski kolaps – ugašene fabrike, zatvaranje radnih mjesta i zaduživanje građana.
–Prava šteta koju je napravila ova vlast nije još evidentirana i posledice pravog ekonomskog kolapsa tek će izaći na površinu. Nemilice su rasprodavani resursi kojima je država raspolagala i zatvarana su radna mjesta, a to što je otvoreno iracionalna su radna mjesta u državnim službama i administraciji, gdje se jedan zaposleni gleda kroz četiri glasa. Sve je to na štetu građana i sve se finansira inostranim kreditima koje će vraćati i generacije koje se još nijesu ni rodile – istakao je Vasiljević.
On je dodao da aktuelna vlast nije prezala ni od čega kako bi opstala.
–Dobili smo samo sumnjive investitore, bez ijednog jedinog ulaganja u našoj državi. Sad se hvale autoputem, ali znamo da to nije razvojna investicija, već čisto potrošačka. Bila bi razvojna da imamo industrijske gradove koje ta saobraćajnica povezuje, a ne pustinju. Masovno iseljavanje, ne samo sa sjevera, već iz cijele Crne Gore, pokazuje kakvu je ekonomsku politiku vodila vlast i šta su uradili od države – zaključio je Vasiljević.
B.Ma.– D.M.
Bolje se živjelo prije referenduma
Danica Dević – Niko građanima nije pomagao ni prije devet godina ni sada, tako da nijesmo osjetili nikakvu promjenu ni nabolje, ni nagore. Primanja su nam ista i sada i prije deceniju. Snalazimo se od svojih primanja. Nemam čak nikakvih olakšica za kupovinu ljekova. Možemo samo da se nadamo da će penzije porasti, ali zasad nema nikakve priče o tome. Nama penzionerima je bar izvjesno to da će biti redovne.
Lazar Ševaljević – Mnogo se bolje živjelo prije devet godina jer su bili veći prilivi novca u budžet. Bilo je mnogo više mogućnosti zapošljavanja, više trgovine nekretninama, ulaganja. Sjećamo se da su Rusi investirali sa svake strane. Naravno, možemo da se nadamo da će biti bolje i više zapošljavanja, što je najvažnije za omladinu.
Miroslav Živković – U primanjima, cijenama i svakodnevnom životu osjetio se boljitak nakon referenduma. Smatram da je ljudima bolje nakon toga. Primanja su redovna, rastu koliko postoje mogućnosti za to, a država građanima pruža mnogo više mogućnosti nego ranije. Jedino što bismo voljeli u nekom doglednom vremenu jeste otvaranje novih radnih mjesta za mlade ljude.
Nezaposlenih samo tri hiljade manje
Broj zvanično zaposlenih u Crnoj Gori u 2006. iznosio je 150 hiljada, dok je na vrhuncu ekonomskog buma 2009. dostigao 174 hiljade. Broj zaposlenih u Crnoj Gori sada iznosi 171 hiljadu. Broj nezaposlenih 2006. godine bio je 38,8 hiljada, dok sada iznosi oko 35 hiljada.