Advokatskom tarifom na koju je svojevremeno Vlada dala saglasnost, a koja važi već nekoliko decenija, predviđeno je da se sudski troškovi za advokata u sporovima koji vodi više lica uvećavaju za 50 odsto, počev od drugog lica koje je pokrenulo tužbu. Zbog takvog obračuvananja advokatskih troškova, po završetku sudskih sporova dešavalo se da troškovi advokata budu znatno veći od sredstava koje dobiju stranke u sporu.
– Kada pokreće postupak, zastupa ili brani dva ili više lica, odnosno ako su protivne stranke više lica, bez obzira da li se u procesnom smislu radi o jednoj ili više stranaka, advokatu pripada nagrada predviđena tom tarifom, uz uvećanje od 50 odsto za svako drugo i naredno lice – navedeno je u troškovniku.
Takav način obračuna troškova za advokatske usluge daleko je od prakse zemalja EU, kao i država regiona gdje se troškovi u sporovima koje vodi više lica zajedničkom tužbom uvećavaju za 50 odsto za drugo i treće lice, dok za sve ostale važi tarifa kao i za prvotužioca, bez obzira na to koliko je lica pokrenulo zajedničku tužbu.
Advokati, bez obzira na to da li su dobili ili izgubili spor, naplate svoje troškove obračunate po toj tarifi, jer u slučaju izgubljenog spora, stranke koje su angažovale advokata, dužne su da plate te troškove, dok u slučaju uspjeha u sporu, advokatske troškove spora i sudske troškove plaća stranka koja je izgubila spor.
Nije rijetko da se po okončanju spora, advokatima na ime troškova isplaćuju enormne sume od po nekoliko desetina ili stotinu hiljada eura, a najčešće se radi o radnim sporovima. Praksa je pokazala da je najveći procenat dobijenih sporova upravo u onima koji se vode vezano za potraživanja iz radnog odnosa i u kojima se mahom radi o više tužilaca, kao na primjer u slučajevima vezano za radnike državnih preduzeća ili institucija koji tužbama od države traže
naknade za prekovremeni rad, troškove prevoza, toplog obroka, neisplaćene zarade i sl. U tim sporovima troškovi koje naplate advokati znatno su veći u odnosu na sredstva koja naplate stranke koje dobiju spor, dok je na drugoj strani veliki broj sudskih sporova u kojima bivši radnici ili akcionari niejsu uspjeli da naplate svoja potraživanja, ali su značajna sredstva izdvojili za plaćanje advokata.
Iz prošlogodišnjeg budžeta na ime sudskih rješenja isplaćeno je 15 miliona eura, dok je u 2013. godini isplaćeno 20,3 miliona. Iz budžeta je u 2012. godini na ime sudskih rješenja isplaćeno 13,19, a u 2011. godini 13,2 miliona.
U aprilu prošle godine Vijeće Privrednog suda potvrdilo je presudu tog suda iz oktobra 2013. godine kojom je kao neuredan odbačen predlog za izvršenje, po kom je predstavniku manjinskih akcionara podgoričke mljekare Rudolfu Penavi trebalo da se oduzme kuća, kako bi se advokatima isplatili troškovi.
Radilo se o sporu koji su vodila 52 radnika mljekare tražeći da se zabrani izbor tri člana u odbor direktora mljekare, a nakon izgubljenog spora sud je na ime advokatskih troškova radnicima dosudio 36,44 hiljade eura. Nedavno su i bivši radnici „Radoja Dakića” istakli da izlazak na ročište za 18 advokata košta 64 hiljade eura.
Ustavni sud nikada po službenoj dužnosti nije pokrenuo inicijativu za ocjenu ustavnosti takve odluke Vlade o advokatskim tarifama, a to nije uradio ni državni tužilac.
J.V.
Premijerova sestra i predsjednikov brat advokati
Prosječna plata sudskih službenika je oko 300 eura, dok je mjesečna zarada koju dobijaju sudije u sudovima Crne Gore u prosjeku 1,2 hiljade eura.
Na drugoj strani, advokati znatno više zarađuju, a da se taj poziv isplati pokazuje i to što se sestra premijera Mila Đukanovića, Ana Đukanović bavi advokaturom. Takođe, advokat je i brat predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, Dejan Vujanović, brat predsjednikove sestre Svetlane, Rajko Božović, kao i brat bivšeg premijera, a sadašnjeg ministra vanjskih poslova Igora Lukšića, Dušan Lukšić.