Da obećanja ne pomažu, ne povezuju radni staž, ne isplaćuju plate i otpremnine pokazuje i slučaj radnika „Oboda”, koji već sedam godina ne mogu da dobiju sredstva koja im po zakonu pripadaju. Najgore je, tvrde bivši radnici čuvene cetinjske fabrike, onima koji nijesu stekli uslove za penziju i nemaju nikakvih primanja. Iako im je u maju na sastanku sa ministarkom rada Zoricom Kovačević i gradonačelnikom Cetinja Aleksandrom Bogdanovićem saopšteno da će se naći način da se radnici penzionišu, te da će naći kupce za vrijedan plac, bivšim zaposlenima je jasno da su ta obećanja samo dio niza sličnih priča koje mogu čuti u susret izbornoj godini.
Kako su istakli bivši radnici „Oboda”, umjesto fiktivnih priča o fabrikama čokolade i bioskopima, Vlada treba da se posveti realnim problemima cetinjskih radnika, naročito radnika nekada najveće fabrike aparata za domaćinstvo, koja je osnovana 1953. godine.
–Na Cetinju je svojevremeno bilo zaposleno devet hiljada radnika, dok danas radi nekoliko stotina. Cetinjani nemaju gdje da rade – uništili su nam „Obod”, „Košutu”, „Ribarstvo” iz Rijeke Crnojevića, sva velika mjesta gdje smo nekada radili i pošteno zarađivali koru hljeba. Umjesto radnih mjesta, imamo ruševine fabrike i lažna obećanja. Radnici „Oboda” su poslednjih 193 eura primili 2008. godine i od tada su probleme pokušavali da se riješe po sudovima, na sastancima, mnogobrojnim zahtjevima ka nadležnim institucijama, ali je sve bilo uzalud – poručili su radnici.
Bivši radnik Drago Banović kazao je da su oni od dana kada su izašli iz fabrike prepušteni sami sebi.
–Nemamo pomoći ni sa jedne strane i prosto je nevjerovatno da bivši radnici koji su poštenim radom doprinosili državi ne mogu ništa dobiti. Kome god se obratimo svi kažu da nijesu nadležni i upućuju nas na drugu adresu, i tako sve ukrug. Država nije zaboravila samo „Obod”, već i cijelo Cetinje, što se najbolje može vidjeti po broju ugašenih preduzeća. Obod je nekada imao 4.200 zaposlenih i taj podatak najbolje govori o uspjehu te fabrike. Preko 520 radnika traži da im se isplati po 500 eura za svaku godinu provedenu u preduzeću – rekao je Banović.
On je istakao da su radnici žrtve tranzicije.
–Od izbora do izbora tješe radnike pričama o otvaranju novih fabrika, kao što je čuvena fabrika čokolade, ali uspjeh „Oboda” niko neće moći da ponovi. Daleko je sve to od stvarnosti. Razočarani smo odnosom nadležnih institucija prema nama. Kada nas je ministarka Kovačević primila na razgovor, bili smo veoma razočarani. Ona nam je odmah rekla da ne zna ništa o našoj situaciji. Čak i kada je vođen spor pred Privrednim sudom oko potraživanja radnika prema fabrici, predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić kazao nam je da moramo da platimo troškove suđenja. Dakle, htjeli su od radnika da izvuku što više mogu – zaključio je Banović.
B.Ma.
Milo promijenio ploču
Radnici „Oboda” sjećaju se kada je premijer Milo Đukanović 1996. godine posjetio Cetinje i čuvenu fabriku i rekao da Oboda nema, gradili bismo novi.
–Međutim, Đukanović je promijenio mišljenje. Odgovarajući na jedno od poslaničkih pitanja, on je kazao da je krajnje vrijeme da se preboli „Obod” i cijela priča oko njega. To najbolje govori kako su se promijenile vrijednosti u Crnoj Gori – istakli su cetinjski radnici.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.