Proizvodnja u sedam fabrika vode trenutno je obustavljena, a o teškom stanju u toj oblasti svjedoči i činjenica da se zaposlenima u tim fabrikama duguje preko sto plata. Uprkos činjenici da Crna Gora ima mnogo vodenog potencijala, činjenica je da je proizvodnja vode najslabija karika u privredi.
Radnicima ugašene fabrike vode Gorska iz Bukovice duguje se čak 50 plata, a regeres i radni staž im nijesu isplaćivani dvije godine. Ta fabrika za stalno je zapošljavala pet radnika dok je tokom sezone bilo uposleno oko 15 do 20 radnika. Ta fabrika je prestala sa proizvodnjom još 2011. godine, kada je imovina fabrike prešla u vlasništvo Hipo Alpe Adrija banke, jer vlasnik nije vraćao kredit od 2,5 miliona eura.
Radnici jedine fabrike mineralne vode Bjelasica Rada iz Bijelog Polja poslednju platu primili su u januaru. Proizvodnja u toj fabrici obustavljena je početkom godine, a za pokretanje proizvodnje čekao se kredit od tri miliona dolara iz Abu Dabi fonda za razvoj. Međutim, odluka Ministarstva finansija da sredstva iz Ujedinjenih Arapskih Emirata odu za poreski dug izazvala je veliki revolt radnika. Poreski dug fabrike Bjelasica Rada, koja je u vlasništvu Eurofonda kojim upravljaju lica bliska investitoru Veselinu Baroviću, koji u njemu ima 2,6 odsto udjela, prešao je cifru od dva miliona eura.
Ništa bolje stanje nije ni u kolašinskoj fabrici vode Lipovo, koja je u vlasništvu Atlasmont fonda Duška Kneževića. Radnicima se duguje nekoliko plata, proizvodnje nema, a poreski dug je prešao 200 hiljada eura. I ta fabrika je aplicirala za kredit iz Abu Dabi fonda za razvoj, međutim, sredstva im nijesu odobrena.
Uprkos velikim vodenim kapacitetima, Crna Gora nastavlja sa trendom velikog uvoza vode. Prema riječima predsjednika Sindikata za poljoprivrednu, duvansku i prehrambenu proizvodnju Veljka Baošića da se bar dio novca od uvoza usmjeri na pospješivanje domaće proizvodnje ne bi imali ovakvo stanje sa radnicima u toj oblasti.
– Umjesto da se pomaže domaća proizvodnja mi imamo situaciju da se voda uvozi za preko 20 miliona eura i da se za to ne žali novaca. Jedan dio od tog novca da ulože u domaće kapacitete imali bismo sada situaciju da se milioni zarađuju od izvoza, jer mi imamo kapaciteta za to. Potencijala imamo da ne uvezemo nijedan jedini litar, a kamoli da ovakvo stanje bude – rekao je Baošić.
On je kazao da statistički podacima o uvozu i izvozu vode nijesu tačni, jer prema podacima kojima on raspolaže u prošloj godini uvezeno je čak 20 miliona litara vode. .
Prema podacima Monstata, u 2009. uvezeno je vode u vrijednosti od 7,9 miliona, 2010. godine 7,4 miliona, a naredne 7,5 miliona, dok je 2012. uvoz vode bio u vrijednosti 7,8 miliona eura, a 2013. godine 7,1 milion. Godine 2014. u Crnu Goru uvezeno je vode u vrijednosti preko sedam miliona eura.
Na drugoj strani, i pored kapaciteta za proizvodnju vode, u 2009. izvezeno je vode u vrijednosti 382,4 hiljade eura, u 2010. – 384 hiljade eura, i 269,8 hiljada 2011. godine. Izvoz je 2012. bio 416,9 hiljada eura, a naredne 2013. vrijednost izvezene vode iznosila je svega 244,8 hiljada eura. U 2014. izvezeno je vode u vrijednosti svega 397,4 hiljade eura.
U uvozu i izvozu vode najviše učestvuje Srbija i to 93,4 odsto u uvozu, odnosno 93,4 odsto u izvozu.
Fabrike vode „Vatergrup – Suza”, „Lipovo” – Akva Monta, „Gorska” i „Akva Bjanka”, koriste izvore sa područja kolašinske opštine, Voda Diva – Eko-Per je u Šavniku, fabrika Božja voda – Monteminerale flašira bunarsku vodu, dok „Bjelasica Rada” u Bijelom Polju jedina flašira gaziranu vodu.B.Ma.
Proizvodili 20 miliona litara godišnje
Fabrike su godišnje u prosjeku proizvodile oko 20 miliona litara vode, a rekordna proizvodnja ostvarena je 2014. godine, kada je proizvedeno skoro 25 miliona litara vode. Ukupni kapacitet izvorišta iznosi oko 350 miliona litara godišnje, tako da se, s tog aspekta, u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta i ostvariti značajan izvoz. Međutim, i pored te činjenice, država ogroman novac daje za uvoz vode, umjesto da dio novca usmjeri na pomoć domaćim proizvođačima.