Za dva željeznička preduzeća, odnosno Željeznički prevoz i Željezničku infrastrukturu, Vlada je do sada izdala cirka 54 miliona eura garancija ali uprkos tome preduzeća se nikada nijesu nalazila u goroj finansijskoj situaciji od restrukturiranja nekada jedinstvene željeznice.
Dug Željezničke infrastrukture prema Evropskoj investicionoj banci za modernizaciju željezničke infrastrukture je sedam miliona, prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj za projekat obnove željezničke infrastrukutre 7,76 miliona, a za projekat hitne obnove infrastrukture 9,66 miliona, takođe, prema EBRD-u. Željezničkoj infrastrukturi je prije dva mjeseca Vlada garantovala za kredit od 20 miliona eura kod Evropske investicione banke za projekat „Željeznička infrastruktura 3”. Očekuje se da će se ove godine od tih 20 miliona iskoristiti sedam.
Željeznički prevoz EBRD-u duguje za projekat nabavke elektromotornih jedinica 10,4 miliona.
U gotovo svim revizorskim izvještajima navedeno je da ta preduzeća ne mogu plaćati redovno obaveze shodno izdatim državnim garancijama.
Tako je Vlada sredinom prošle godine morala obezbijediti 2,1 milion eura da plati obaveze kompanija Željeznički prevoz i Održavanje željezničkih voznih sredstava.
– Za Željezničku infrastrukturu izdate su garancije u iznosu od 21,9 miliona, a za Željeznički prevoz 10,2 miliona, što je ukupno 32,12 miliona. Kod Evropske banke za obnovu i razvoj podignut kredit od 13,55 miliona za nabavku elektromotornih jedinica i dijagnostičke opreme i isplatu otpremnina za 29 radnika. Imajući u vidu da ŽPCG i Održavanje željezničkih voznih sredstava nemaju dovoljno novca da plate predstojeće obaveze, potrebno je obezbijediti 2,1 milion eura do kraja godine – navedeno je u jednoj od vladinih informacija od sredine prošle godine.
Ipak, uprkos izdatim garancijama željeznička preduzeća su iz godine u godinu u sve težem finansijskom stanju. Osim milionskih gubitaka koje su ta preduzeća nizala od početka segmentacije nekada jedinstvene željeznice, te kompanije su među najvećim dužnicima državi po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja i zajedno duguju blizu sedam miliona eura.
Željeznički prevoz i Željeznička infrastruktura nemaju pravo ni na reprogram duga, imajući u vidu da su te kompanije bile korisnici državne pomoći. Ukoliko se do kraja maja ne nađe rješenje za otplatu poreskog duga tih kompanija može doći čak i do uvođenja stečaja u tim preduzećima.
Poslovanje ŽICG je veoma otežano i zbog velikog broja sudskih sporova koji vode sadašnji i bivši zaposleni ove firme za nadoknadu po osnovu prava iz rada i radnog odnosa za koje zaposleni nijesu isplaćeni u periodu 2008. do 2013. godine. Procjena dodatnih troškova koje će ŽICG imati po ovom osnovu je od 1,3 do dva miliona eura i menadžment pokušava da isplate po ovom osnovu amortizuje kroz višemjesečne isplate. Željeznička infrastruktura, koja je najbrojnije željezničko preduzeće, prošle godine je imala 2,4 miliona gubitka odnosno 3,5 miliona na kraju 2015. godine. Na čelu ŽICG je Milan Čolaković.
Kompanija Željeznički prevoz smanjila je gubitak na kraju prošle godine i on je iznosio oko 50 hiljada eura, što je znatno manje nego prethodnih kada je najmanji godišnji minus iznosio 1,6 miliona eura.
Vlada je nedavno nakon dužeg niza godina smijenila članove borda direktora u kompanijama Željeznički prevoz i Željeznička infrastruktura. U kompaniji željeznička infrastruktura od starih članova borda direktora ostao je jedino Ljubomir Sošić. Bivši predsjednik borda direktora Žarko Šturanović podnio je ostavku a zbog isteka mandata smijenjeni su Spaso Popović, Biljana Šofranac i Predrag Lutovac.
Jedini član borda direktora Željezničkog prevoza koji nije smijenjen je Valjon Mehmedović. Dušana Radonjića, Faruka Agovića, Srećka Medenicu i Draženku Simović zamijenili su Eldin Mucević, Milan Popadić i Nevenka Garović. B.Ma.
Višak zaposlenih
U strategiji razvoja Željeznice koju je Vlada usvojila na sjednici sredinom marta navedeno je da je produktivnost željezničkog sektora Crne Gore u 1990. godini bila 314 redukovanih tonskih kilometara, a danas je 179 redukovanih tonskih kilometara po jednom zaposlenom.
– Smanjenje obima međunarodnog saobraćaja u prethodne tri godine je bilo drastično. Prihod od međunarodnog saobraćaja je sa 5,3 miliona eura u 2007. godini pao na 1,7 miliona eura u 2015. godini. Ova razlika se ne može kompenzovati kroz smanjenje troškova bez smanjenja radne snage – navodi se u strategiji.