Upravljanje, korišćenje i zaštita voda od štetnog dejstva (bujica, erozija i poplave), kao dobra od opšteg interesa, vrši se na način i pod uslovima koji su propisani Zakonom o vodama, u skladu sa ostalim propisima koji se odnose na tu pravnu materiju, ocjena je republičnog vodoprivrednog inspektora u penziji Miodraga Barjaktarovića.
Barjaktarović, koji je obavljao dužnost vodoprivrednog inspektora na području Pljevalja, Mojkovca, Bijelog Polja, Berana, Rožaja, Andrijevice i Plava, osvrnuo se na problematiku gradnje malih hidroelektana na sjeveru i sjeveroistoku Crne Gore. On je pojasnio upravno pravnu proceduru i tehničko-tehnološki način rješavanja pitanja. Prema njegovim riječima, u upravnom postupku izdavanja odobrenja za gradnju hidroelektrana mora da se primjenjivati Zakon o opštem upravnom postupku, kojim se, uz primjenu materijalnog prava, regulišu pravni odnosi među strankama.
– Mjesne zajednice imaju svojstvo stranke u upravnom postupku u oblasti podizanja hidroelektrana, jer se direktno tiču interesa i prava građana mjesnih zajednica kod korišćenja voda za proizvodnju električne energije. Interes građana usmjeren je na sopstvenu proizvodnju električne energije, pri čemu država mjesnim zajednicama treba da omogući učešće na tenderima za dobijenje koncesija – naveo je Barjaktarović, ističući da se taj interes ogleda i kod unapređenja i razvoja turizma.
Naglasio je da je organ nadležan za rješavanje pitanja izgradnje hidroelektrana dužan da održi javnu raspravu po Zakonu o opštem upravnom postupku. Na usmenoj raspravi se, kako je pojasnio, utvrđuju činjenice koje se odnose na pravni interes mjesne zajednice, razmatraju mogućnosti njenog učešća na tenderima za dobijenje koncesija, te varijante izbora vodohvata, trase dovoda vode na turbine.
– Sadašnji način odobravanja gradnje hidroelketrana zaobilaženjem mjesnih zajednica da učestvuju u postupku predstavlja diskriminaciju. Mjesna zajednica preko predsjednika Savjeta MZ, ili punomoćnika, ima pravo da učestvovanjem u postupku štiti svoje interese i prava da se upozna sa projektom, kao i saglasnostima drugih državnih organa i njihova mišljenja – naveo je on.
Barjaktarović je istakao i da se dosadašnji način utvrđivanja garantovanog biološkog minimuma od 30 odsto, koji se ostavlja u vodotoku poslije vodozahvata, pokazao kao nerealan i neopravdan. Tipičan primjer za to je kod podizanja hidroelektrana na Šekularskoj rijeci u Opštini Berane, koja je presušila – naveo je on.
Prema njegovim riječima, pravilnik o utvrđivanju biološkog minimuma za parametar od 30 odsto odnosio se na Zakon o vodama iz 1974, a kasnije i 2008. godine i odnosio se na izgradnju seoskih vodovoda za piće, odnosno na kaptiranje prirodnih izvora malog kapaciteta.
– Primjenjivanje parametra od 30 odsto kao biološki minimum na rječnim koritima je tipičan paradoks – naveo je Barjaktarović.
Podsjetio je da je novi pravilnik o načinu određivanja ekološki prihvatljivog protoka površinskih voda stupio na snagu u januaru prošle godine.
– Zbog toga je nužno, a to se svakodnevno dešava kroz reagovanja građana MZ Šekulara, Kaludre, Vinicke, Konjuha i drugih, da nadležna ministarstva odmah, preko inspektora za vodoprivredu i ekologiju obustave dalje izdavanje dozvola i izgradnju hidroelektrana, koje nijesu usaglašene sa novim pravilnikom, a što je i do sada trebalo da se uradi – naveo je on, ističući da su upravni i drugi inspektori dužni da regauju po službenoj dužnosti, iz razloga što se radi o zaštiti opšteg interesa.
J.V.
Prekopavaju i puteve
Prema riječima Barjaktarovića, izgradnja cjevovoda zatvorenim kanalima automobilskim putevima na dužini od nekoliko kilometara nije opravdana, ni sa stanovišta hidraulike, ali ni sa stanovišta racionalnosti i ekonomičnosti.
– Rušenje postojećeg asfaltnog zastora, kao što je to urađeno u Šekularu, iskop kanala, postavljanje cijevi, ponovno zatrpavanje cjevovoda i ponovna gradnja asfaltnog zastora, jasno je i laiku da je daleko skuplje nego da se postavi cjevovod po izohipsi terena (stranom rječne doline) do određene kote, odakle se voda mlazom usmjerava na turbinu – pojasnio je on.
Barjaktarović je naglasio da su građani ugroženi u slučajevima kad investitori malih hidroelketrana koriste automobilske puteve za postavljanje cjevovoda, jer ne mogu da ih koriste tokom gradnje, što je nedopustivo.