Kompanije koje su u većinskom državnom vlasništvu nijesu primjer poreske dicpiline, imajući u vidu da za poreze i doprinose duguju preko 35 miliona eura, dok su na bijeloj listi najurednijih poreskih obveznika od 256 evidentiranih samo dvije u državnom vlasništvu.
Kompanije koje su dobijale najviše državne pomoći u vidu garancija i subvencija upravo su najveći dužnici državi. Tako listu najvećih poreskih dužnika po osnovu poreza i doprinosa predvodi kompanija Montenegroerlajnz sa dugom od 13,3 miliona eura. Osim tolikog poreskog duga, to preduzeće je završilo prvi kvartal ove godine sa rekordnim gubitkom od preko 11 miliona eura. Gomilanje dugova te kompanije nastalo je kada je na čelo borda direktora došla Daliborka Pejović, koja je zbog loših rezultata smijenjena u januaru ove godine. Od kada je Pejovićeva došla na čelo nacionalnog avio-prevoznika promijenilo se čak šest izvršnih direktora.
Kompanija Montenegroerlajnz nema pravo na otplatu poreskog duga u 60 jednakih mjesečnih rata shodno Zakonu o reprogramu poreskih potraživanja jer je bila korisnik državne pomoći i Vlada, Poreska uprava, kao i menadžment te kompanije, pokušavaju da nađu najbolje rješenje kako bi se izbjeglo uvođenje stečaja u MA, imajući u vidu da počinje turistička sezona i da bi uvbođenje stečaja imalo negativan uticaj na to.
Na drugom mjestu najvećih dužnika po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja je pljevaljski Rudnik uglja sa dugom od 11,7 miliona eura.
Rudnik uglja, u kojem većinski paket akcija od 39,49 odsto ima italijanska kompanija A2A, država 31,1 odsto, a najveći pojedinačni akcionar je brat bivšeg premijera Aco Đukanović, duguje 11,7 miliona. Kompanija A2A nema ni centa poreskih dugovanja u Italiji. Rudnik uglja podnio je zahtjev za reprogram poreskih potraživanja. Na trećem mjestu najvećih poreskih dužnika državi je kompanija Plantaže, koja je prvi kvartal ove godine završila sa minisom od 1,6 miliona eura, a po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja državi duguje 3,1 milion eura.
U vrhu najvećih dužnika državi su i tri željezničke kompanije. Željeznička infrastruktura i Željeznički prevoz za poreze i doprinose na lična primanja državi duguju oko šest miliona eura, a ni oni, kao ni Montenegroerlajnz, nemaju pravo na reprogram poreskih potraživanja jer su korisnici državne pomoći. Željeznička infrastruktura i prevoz su od 2010. godine dobili preko 40 miliona eura državnih garancija. Uprkos velikim gubicima u poslovanju, ŽICG je nedavno dobila 20 miliona eura garancija. Održavanje željezničkih voznih sredstava duguje po tom osnovu oko 1,6 miliona eura. Sve tri kompanije, sudeći po revizorskim izvještajima, poslednji put su uplatile plate sa pripadajućim porezima i doprinosima 2013. godine.
Činjenica da državna preduzeća dominiraju na crnoj listi poreskih dužnika je zabrinjavajuća, ocijenio je Miloš Konatar (URA).
– Nagomilani poreski dug samo pokazuje kako se država odnosi prema novcu građana. Na čelima preduzeća postavljaju se nestručni kadrovi bliski vlasti i zato posluju kako posluju, pa zato i duguju koliko duguju – ocjenjuje Konatar.
Poslanik Momo Koprivica (Demokrate) navodi da što više raste poreski dug, to više pada standard građana.
– Sve više i više postajemo uvozno zavisni, utoliko je veća vjerovatnoća da država neće moći da servisira javni dug i, shodno tome, dobijaće pozajmice po sve oštrijim uslovima. Kad se želi izbjeći da se upregne poreska administracija da naplati stotine miliona poreskog duga od privilegovanih preduzeća, onda se pribjegava akcizama. Kad se želi sakriti manjak pameti da se reformišu složeni porezi na dohodak i dobit, onda se pribjegava akcizama. Kad se želi sakriti manjak volje da se uvedu zakoni o sprečavanju poreske evazije i utaje, onda se pribjegava akcizama – ukazao je Koprivica. B.Ma.
Dug 100 privatnika 63 miliona
Ni kompanije koje su u privatnom vlasništvu ne zaostaju u dugovanju za poreze i doprinose. Prema poslednjim podacima Poreske uprave, dug sto privatnika je čak 63 miliona eura. Njihova dugovanja odnose se na porez na nepokretnosti, porez na dodatu vrijednost, na dobit, akcize i koncesije. Tu listu predvodi kompanija Ave Marija Koljčević, koja je u vlasništvu Petra Koljčevića, koja za poreze duguje 7,4 miliona eura. Slijede kompanije koje su u vlasništvu investitora Dragana Brkovića, a koje su tradicionalno u vrhu svih crnih lista, i to Vektra Montenegro sa dugom od 4,5 miliona eura i Vektra Jakić sa dugom od 4,2 miliona eura. Budvansko preduzeće Merkur duguje 4,6 miliona, dok kompanija Tehnoput, koja je u vlasništvu Saše Aćimića, duguje 2,8 miliona eura.