Priredio: mr Veselin Drljević
Prvo pominjanje barjaktara u Rovcima potiče s kraja druge vladavine mitropolita Save Petrovića (1735-1781). Riječ je o Saviću Vlahoviću, kojeg je predanje novijeg vremena zaboravilo i ne zna se kom ogranku bratstva Vlahovića je pripadao. Poznato je da su „vojvoda Minja Radulov Bulatović, tri Šćepanovića i jedan Vlahović” spasili Kuče 1774. godine. „Poslije 7 godina sakupili su se Rovčani i otišli s Kučima u Kuče. Na čelu Rovčana je bio barjaktar Savić Vlahović. Udarili oružjem na Kuče, te sagnali Turke i Arbanase i posjeli stare kuće svoje. Tu je poginuo barjaktar Savić...”
Postoji i jedan opis crnogorskog barjaka iz vremena vladavine Šćepana Malog (1766-1774). U boju crnogorske vojske sa Turcima 1768. godine u Ostroškom klancu zarobljena je zastava Šćepana Malog. U turskom logoru, poslije boja, zadesili su se dubrovački trgovci koji su opisali barjak: „Polje bijelo sa crvenim rubnim okvirom, a na vrhu koplja je zlatni krst”.
Nije poznato da li je Šćepan Mali imao svoje barjaktare u Rovcima i Morači. Moguće da jeste. Zna se da je 1767. godine dolazio u manastir Moraču, gdje je njegovo ime upisano na jednoj freski.
Narodno predanje govori da su u Rovcima u vrijeme vladavine Petra I, cetinjskog vladike, bili barjaktari Krečko i Cole Bulatović. Za Krečka se zna samo iz epske pjesme, a u rodoslovu je zaboravljen. I Krečko i Cole su bili plemenski ili bratstvenički barjaktari, do pogibije 1786. godine. Ne zna se ko ih je zamijenio.
Od 1796. godine pominje se Aso Nikin Bulatović iz sela Mrtvo Duboko. Zna se da je vladika Petar I obećao barjak Miću Bulatoviću iz Cerovice, ali mu ga iz nepoznatih razloga nije dodijelio.
Prve moračke i rovačke barjaktare postavili su 1799. godine vojvoda Mina Radović, serdar Mijat Dulović, serdar Petar Bulatović, serdar Rašo Medenica i senator Božo Đekin Rakočević, članovi vlasti Moračke nahije. Nažalost, u predanju su njihova imena zaboravljena. Iz toga vremena su poznata samo imena osam barjaktara iz plemena Uskoka, odnosno iz sela Ljevišta u Gornjoj Morači.
Po predanju, malo prije tog postavljanja barjaktara od strane zvanične crnogorske vlasti u Morači je bio plemenski barjaktar Novo Tomov Radović iz Bara Radovića u Donjoj Morači.
Tek su od 1809. godine poznata imena barjaktara koje je imenovao vojvoda Mina Radović, a barjake je dodijelio vožd Karađorđe. Reklo bi se da Morača i Rovca tada nijesu imali barjaktara, nego da su poginuli ili pomrli, a Trebješani odselili za Rusiju, pa su bratstvima obnovljeni barjaci, jer su ovi barjaci smatrani kao bratstvenički i plemenski sve do 1853. godine. I bili su nasledni, a onda su preimenovani u stotinaške.
Narodno predanje govori da su Minići iz Veljeg Dubokog imali barjaktare čak i prije Karađođevih, odnosno prije 1809. godine. Kad je Petar Šćepanović iz Višanja odbio barjak Petru I, on ga je dao Minićima, Petrovoj tazbini. Ime tog Minića barjaktara nije zapamćeno, nego je, izgleda, ubrzo poginuo u krvnoj osveti sa Šćepanovićima iz Višanja.
(Nastaviće se)