PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Na kraju feljtona ukratko ćemo pomenuti neke bitne činjenice o stvaralačkom opusu ovog znamenitog naučnika. Osnovao je Geografski zavod Filozofskog fakulteta 1893. godine i bio njegov upravnik od osnivanja do 1927. godine. Zajedno sa grupom geografa i prirodnjaka osnovao je Srpsko geografsko društvo 1910. u Beogradu, pri čemu jebio predsjednik ovog društva od osnivanja do svoje smrti. Godine 1912. pokrenuo je časopis „Glasnik srpskog geografskog društva” koji još uvijek postoji. Jednom nedjeljno držao je seminar za pripadnike srodnih nauka na koji su dolazili i nastavnici beogradskih gimnazija. Bio je dva puta rektor Beogradskog univerziteta, i to 1906/07 i 1919/20. školske godine. Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 5. februara 1896, a redovni član 4. februara 1899. Postavljen je ukazom za predsjednika Srpske kraljevske akademije 12. aprila 1921. godine i na toj dužnosti bio je do svoje smrti 1927. godine. Osim toga, bio je dopisni član Akademije nauka SSSR, Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, učenog društva Parnasos u Atini, kao i počasni doktor pariske Sorbone, Bečkog i Češkog univerziteta u Pragu. Bio je počasni član mnogih geografskih, etnografskih, prirodnjačkih i drugih društava širom svijeta (u Petrogradu, Budimpešti, Bukureštu itd.). Sažeto kazano, bio je član osam akademija nauka, šesnaest geografskih i prirodnjačkih društava i primio 10 odlikovanja.
U Beogradu 1947. godine je Srpska akademija nauka i umjetnosti osnovala geografski institut koji od 1961. godine nosi naziv „Jovan Cvijić”. Institut je osnovan u cilju unapređivanja geografske nauke, povećanja broja kvalitetnih naučnih kadrova za rad u struci ili na Univerzitetu.
Dosta je danas toga što nas podsjeća na ovog velikana. U užem, centralnom dijelu Beograda se nalazi Memorijalni muzej Jovana Cvijića. Smješten je u djelimično sačuvanom ambijentu Kopitareve gradine, odnosno u današnjoj Ulici Jelene Ćetković br. 5, u prizemnoj kući koja je bila porodični dom Jovana Cvijića, gdje je živio sa svojom supugom Ljubicom. Kuća je sazidana 1905. godine i od 1965. je pod zaštitom države (proglašena je za spomenik kulture) Jedinstvena po svojoj unutrašnjoj dekoraciji za koju je zaslužan Dragutin Inkiostri Medenjak (1866–1942), jedan od začetnika nacionalne dekorativne umjetnosti. Cvijić je, shodno sopstvenim nazorima, dijelio entuzijazam ondašnje inteligencije za potrebom stvaranja nacionalnog stila koji bi se zasnivao na balkanskim folklornim elementima. Kuća se sastoji od ulaznog hola, salona, sobe njegove supruge Ljubice i radne sobe. U vrtu je postavljena bista naučnika Jovana Cvijića, rad Vladete Petrića iz 1965. godine.
Po starom Zakonu o odlikovanjima jedna od medalja nosi ime Jovana Cvijića, koji se tako našao u društvu drugih srpskih velikana kao što su Vuk Karadžić, Nikola Tesla, Miloš Obilić, a od 17. septembra 2004, Narodna Banka Srbije pustila je u opticaj novčanicu od 500 dinara sa likom Jovana Cvijića, a potom i novu seriju 4. juna 2007. Srpsko geografsko društvo, u znak svog osnivača i dugogodišnjeg predsjednika, ustanovilo je i fondove i dodjeljuje priznanje u obliku Medalje Jovan Cvijić za izuzetan doprinos i rezultate u oblasti geografije.
U parku, na Studentskom trgu u Beogradu, nalazi se spomenik Jovana Cvijića, u obliku velikog bronzanog kipa, koji je smješten između spomenika Josifa Pančića i Dositeja Obradovića. Ovaj spomenik je otkriven 1994. godine, a djelo je našeg poznatog vajara Ota Loga (rođenog 1931. g.). Geografski institut SANU u Beogradu, kao i veliki broj osnovnih škola i ulica u Srbiji takođe nosi ime Jovana Cvijića. U Beogradu se Cvijićeva ulica nalazi u najužem dijelu grada, na teritoriji opštine Palilula. Najviša tačka na planini Rudnik nazvan je Cvijićev vrh (nadmorska visina 1.132 m). Njegovi učenici su nastavili profesorov rad, a šestorica njegovih asistenata su kasnije postali akademici: Pavle Vujević, Borivoje Ž. Milojević, Vojislav S. Radovanović, Petar S. Jovanović, Atanasije Urošević i Milisav Lutovac.
Prvi i svakako najljepši spomenik Jovanu Cvijiću u Loznici načinila je grupa prosvjetnih radnika, koji su drugoj osnovnoj školi u Loznici, sagrađenoj krajem 1953. godine, dali ime velikog naučnika. U dvorištu te škole, neposredno ispred zgrade, sa lijeve strane ulaza, nalazi se bista Jovana Cvijića. Lik ovog naučnika je urađen u poprsju od livene bronze. Nešto je veći od prirodne veličine i nalazi se na postamentu od betona dimenzija: 35 h 130 cm. Bista je djelo akademskog vajara iz Beograda Dejana Bogdanovića. Bronzano poprsje je postavljeno 23. septembra 1954. godine povodom desetogodišnjice oslobođenja Loznice. Od 7. septembra iste godine, tadašnja, inače najljepša ulica u Loznici – Drinska, preimenovana je u Ulicu Jovana Cvijića, čovjeka koji je tu rođen, i slavu tog grada, kao i Srbije u cjelini, proslavio u čitavom kulturnom svijetu za sva buduća vremena. (KRAJ)