Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
23. septembar
Lav Nikolajevič, Aleksandra Ljvovna i Dušan su došli oko pola jedan u toku noći. Noć je bila hladna. Na Lava Nikolajeviča je bila ogromna bunda od medvjeda, koju je poslala Sofija Andrejevna, ali uz napomenu Ilje Vasiljeviča. Na moje pitanje o njegovom zdravlju, Lav Nikolajevič mi je odgovorio da je dobro.
– Je li ti bilo hladno? – pitala ga je Sofija Andrejevna, polako silazeći sa stepenica i rukujući se sa Lavom Nikolajevičem, kad se on već bio raskomotio.
– Nije, osjećao sam kao da je na mene sedam bundi obučeno.
Njih dvoje su se zajedno popeli uz stepenice. Ostali su otišli u sobu Aleksandre Ljvovne.
Prošlo je oko petnaest minuta. Kod Aleksandre Ljvovne je ušla Sofija Andrejevna.
– Tati je dosadno bez tebe – rekla je i pozvala sve da idu gore.
Bila je iznervirana. Očigledno, razgovor sa Lavom Nikolajevičem imao je neželjeni tok. Zatim je otišla u svoju sobu i pojavila se tek nakon nekog vremena.
Aleksandra Ljvovna, Varvara Mihajlovna, Dušan Petrovič i ja smo ušli u salon.
On nas je dočekao sa riječima:
– Sve je isto! Nimalo se nije promijenila. Pod velikim je uzbuđenje.Nesrećnica!
Danas je četrdeset osam godina od svadbe Lava Nikolajeviča i Sofije Andrejevne. Sofija Andrejevna je, suprotno običajima, ustala iz postelje veoma rano, obukla svečanu bijelu haljinu i otišla da šeta u park. Rekla je da je legla da spava jutros u četiri sata i uopšte nije mogla zaspati.
– Mogu li da Vam čestitam – rekao sam, pružajući ruku Sofiji Andrejevnoj.
– Šta? – pitala me je sva uznemirena i prihvatila ruku. Nije uspjela ni da dovrši pitanje, okrenula se i otišla, zaplakavši i pokrivši lice rukom.
Poslije doručka ja sam slikao fotografskim aparatom Sofiju Andrejevnu sa Lavom Nikolajevičem. Ona je uspjela da nagovori Lava Nikolajeviča da se slikaju za godišnjicu braka. Sama situacija u toku snimanja bila je veoma zategnuta. Sofija Andrejevna nije željela da otežava situaciju Lavu Nikolajeviču, žurila je, nervirala se i istovremeno ga molila da mijenja poze. Znajući da Lav Nikolajevič nije volio da se fotografiše, nije bilo teško prepoznati osjećnja, koja su tada vladala u njemu. Nije mi bilo prijatno da ih gledam dok su se slikali i ja sam mehanički pritiskao gumenu krušku, brojeći naglas po nalogu Sofije Andrejevne: – Jedan...dva... tri!..
Ovo sam morao da ponovim četiri puta.
Kasnije se pokazalo da nijesam dovoljno osvijetlio snimke, jer u sobi nije bilo dosta svijetla i sva četiri snimka su ispala sasvim loše. Uz to još, Sofija Andrejevna je pogrešno usmjerila objektiv. Poslije toga, nakon nekog vremena Lav Nikolajevič je otišao u svoju sobu.
Fotografisanje sa Sofijom Andrejevnom ga je, ipak, koštalo. Popustivši pred jednom stranom, on se našao pod kišom prekora druge strane, odnosno Aleksandre Ljvovne. Ova poslednja je bila uvrijeđena, ne samo popustljivošću Lava Nikolajeviča prema svojoj ženi, nego još i time, zašto on nije, pošto je došao iz Kočeta, vratio slike na svoje mjesto u svom kabinetu, koje je ispremještala Sofija Andrejevna u njegovom odsustvu. Iznad njegovog stola su visile dvije velike slike. Jedna je bila Lava Nikolajeviča sa Aleksandrom Ljvovnom, a druga Čertkova sa Iljom Tolstojem. Sofija Andrejevna je sklonila te fotografije, prvu u spavaću sobu Lava Nikolajeviča, a drugu iza zavjese kod prozora. Umjesto njih, pored stola je stavila svoj portret i Tolstojevog oca. Nedostatak razuma!
Aleksandra Ljvovna je previše glasno osuđivala Lava Nikolajeviča u razgovoru sa V.M. Feokritovom, u čemu je ona i podržavala. Iznenada je naišao Lav Nikolajevič:
– Zašto ti toliko vičeš Saša?
Aleksandra Ljvovna je i pred njim izrazila nezadovoljstvo. Rekla mu je da to nije lijepo što se fotografisao sa Sofijom Andrejevnom, a istovremeno je dao njozi obećanje da se neće fotografisati više kod Čertkova. To nije pošteno da se žrtvuju interesi i prijatelja i kćerke radi neuravnotežene žene.
(Nastaviće se)