Početkom 1944. godine, zbog koncentracije jakih njemačkih snaga u većim gradovima Crne Gore i Srbije, đeneral Dragoljub Mihailović, komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini i maršal Tito, komandant Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, tražili su od zapadnih saveznika, svako iz svojih razloga, njihovo bombardovanje. Tako su 5. maja 1944. godine, prema američkim izvorima, avioni 15. američke armije bombardovali koncentraciju njemačkih trupa u Podgorici sa 116 bombardera „B-24“, izručivši u tri naleta na ovaj grad 270 tona bombi, napravivši od Podgorice ruševinu i zgarište. Tom prilikom gine potpukovnik Đorđije Lašić, komandant Jugoslovenske vojske za Crnu Goru i Sandžak; kapetani Labud Ivanović i Nikola Drekalović; poručnici Vladan Boričić, Đoko Lašić, Branislav Ivanović, Vule Dragićević i Branko Stojaković... Poginulo je i oko 900 civila. Njemački gubici su bili – jedan poginuli vojnik koji se vraćao biciklom od Tuzi prema Podgorici.
Major Radule Kujović izvještava sjutradan Vrhovnu komandu da je potpukovnik Lašić poginuo. Lalatović 9. maja, sa Lašićeve stanice „Kocev“, potvrđuje ovu Kujovićevu depešu:
„Petog maja bombardovana je Podgorica. Poginuli su potpukovnik Đorđije Lašić, Nikola Drekalović i Labud Ivanović, kao i ogroman broj stanovništva. Zarija Vuksanović i major Lazović teško ranjeni...“
Sjutradan 10. maja, đeneral Mihailović naređuje Komandi Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori:
„Pošto je potpukovnik Lašić poginuo stavite se pod komandu potpukovnoka Pavla Đurišića. Stupite što prije u vezu sa Pavlom, ako još niste...“
Nakon toga na veliko iznenađenje Đurišić prekida vezu sa Vrhovnom komandom. Đeneral Mihailović je, međutim, dobro znao zašto se Đurišić ovoga puta ne javlja.
Obavještajac – Aleksandar Mihajlović 20. maja iz Beograda javlja Vrhovnoj komandi:
„Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu gdje je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi . Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Njemci“.
Pavle Đurišić se u Beogradu sastaje sa dr Hermanom Nojbaherom, izaslanikom Vermahta za Balkan i đeneralom Milanom Nedićem, koji Đurišića unapređuje u čin potpukovnika, postavljajući ga za pomoćnika generala Koste Mušickog, komandanta Ljotićevog „Srpskog dobrovoljačkog korpusa“.
Kada je saznao za ovo, đeneral Mihailović 24. maja piše komandama Crne Gore i Staroga Rasa:
„U Novom vremenu, od 21. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava „Vremenu“. Hitro smo ovo demantovali preko Demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujemo da nam ne pravi ovakve nezgode, jer poslije toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koji nam škode u narodu ...“
Što se Đurišića tiče, zvučalo je prosto nevjerovatno – da se okreće Njemcima u trenucima kada je svima bilo jasno da oni definitivno gube rat i da ih svi napuštaju.
Po povratku iz Beograda, Đurišić naređuje Komandi Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori da ne koristi radio-stanicu pošto je, kako tvrdi, slušaju Njemci. Napokon, 28. maja slijedi novo Đurišićevo zaprepašćujuće naređenje:
„Zabranjujem vam ubuduće direktnu vezu sa Vrhovnom komandom. Ova stanica radi svaki dan. Vršim preformiranje ovamo dva i tamo jedan puk... Kad završim formiranje ovamo, dolazim tamo“.
Uprkos tome, Komanda Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori je nastavila da sluša radio-stanicu Vrhovne komande, ali primljene depeše nijesu bilježili.
(SJUTRA: POKUŠAJ SA MAJOROM LUKAČEVIĆEM)
Limski odredi i Kučko-bratonožićka brigada
Potpukovnik Đorđije Lašić je 27. marta 1944. godine napao partizane u Katunskoj nahiji. U napadu koji je izveden koncentrisano iz pet pravaca učestvovali su: Limski odredi i Kučko-bratonožićka brigada, kojima je komandovao Lašić; Danilovgradska brigada Jakova Jovovića; Lješanski i Komanski bataljon Ilije Markovića; Cetinjsko-katunski odred Boška Petričevića i Crmničko-riječka brigada Blaža Gojnića. Akcija se završila potpunim krahom.
Obavještavajući Mihailovića o neuspjehu, Lašić je kao razlog poraza označio nejedinstvo i neposlušnost komandanata:
„ ...Jedni su se potčinili majoru Jovu Đukanoviću, drugi Njemcima a meni oni što su pod mojom komandom”.
Lašić 7. aprila obavještava Mihailovića: „Napredovanje Crvene armije na Balkanu, a naročito propaganda Londona, svjesno zabrinjava i demorališe nacionaliste i naše snage, te se stiče ubjeđenje da je naša pobjeda nemoguća i da Balkan spada u interesnu sferu Sovjeta“.
Piše: DRAGANA RADEVIĆ