Piše: Novo Vujošević
Bez pretjerivanja se može reći da je bio veoma plodan pisac. Dušan J. Martinović je u svom bibliografskom portretu Tomu P. Oravcu evidentirao 120 njegovih autorskih jedinica i oko osamdeset koje su brojni autori pisali o njemu i njegovom djelu. Pisao je pjesme, priče (anegdote), kao i mnoge natpise o istorijskim događajima u Crnoj Gori. Uzgred rečeno, Tomo je bio inicijator formiranja društva za proučavanje istorije Crne Gore. Bio je i njegov prvi predsjednik. Tomo se ostvario kao pjesnik. Kao pjesnik je pisao lirske pjesme, lirsko-epske spjevove sa izvjesnim romantičarskim nabojem. Napisao je brojne knjige, pjesme, među kojima se izdvajaju: „Vidosava“, „Komska vila“, „Žalopojka Lovćenu“, „Crni dani Bosne i Hercegovine”, „Besa i posestrime i Alpinke“. Interesantno je napomenuti da je Tomo Oravac napisao pjesmu „Što si sjetan serdar Jole“:
„Što si sjetan serdar Jole/ Nevolja je Gospodare/ Kada Jole mlad bijaše/ Džeferdar mu ciktijaše/ Sad je Jole ostario/ Džeferdar je ostavio...
Ova je pjesma pjevana kao narodna i rijetko je ko znao da je autor pjesme upravo Tomo Oravac.
Može se reći da je Tomova poezija puna lirskih izliva i epskih nadahnuća. Njegove su pjesme rado čitane, kao takve veoma prihvaćene od tadašnje čitalačke publike.
Što se tiče proznih djela, Tomo je najviše pisao anegdote. Anegdote su mu bile omiljeni vid književnog stvaralaštva. S pravom je Trifun Đukić ocijenio njegovo anegdotsko kazivanje kao veoma uspješno i prijemčivo za uho čitalaca. I zaista Tomove su anegdote jezgrovite, maštovite a istovremeno i stvarnosne. Njegovo je djelo „Znamenite Crnogorke“. Zorno potvrđuju ove ocjene. Ovdje ćemo se detaljnije pozabaviti ovom Tomovom knjigom, odnosno njenim sadržajem.
„Znamenite Crnogorke”
Knjiga „Znamenite Crnogorke“ je svojevrsni nastavak Markovih „Primjera čojstva i junaštva”.
Kad čitate „Znamenite Crnogorke“ imate utisak, da nastavljate sa čitanjem Markovih „Primjera čojstva i junaštva”. Marko je pretežno pisao o junacima (muškarcima), o njihovim junačkim i čojskim podvizima, a Tomo se bavi isključivo Crnogorkama. Tomo je, znači, svoju anegdotsku pažnju usredsredio samo na crnogorke (srpske) heroine. Ako se obje knjige prikazuju kao svojevrsna cjelina, onda se može konstatovati da su zaista dale veoma cjelovitu sliku o čojstvu i junaštvu u tradicionalnom društvu Crne Gore.
Bez obzira na sličnosti u porukama u isticanju junačkih i moralnih podviga, mogu se konstatovati i razlike u stilu kazivanja (pričanja).
U opisu su istorijskog konteksta, Tomo je precizan, čak je datumski precizirao kad je određena ličnost živjela i kad su se dešavali događaji u kojima je učestvovala određena ličnost, određena žena.
Tomov pristup u kazivanju (pisanju) doprinosi rasvjetljavanju istorijskih događaja i dešavanja. To se naročito odnosi na Prvu, kao i na Drugu poharu Kuča. No, nije samo u pitanju kontekst istorijskih događaja, prije svega ratovanja, već i kontekst porodičnih situacija, kontekst porodičnih dešavanja. Ovom treba dodati i kontekst sela i plemena, i bratstva kao tradicionalnih društvenih zajednica. To čini i Marko Miljanov, ali bez većih preciznosti u određenju vremena dešavanja određenih događaja, određenog dešavanja. To nije nebitno, jer tačno navođenje datuma dešavanja omogućava vjernije i potpunije sagledavanje prezentiranog sadržaja određene anegdote.
Moralni, čojski i
junački podvig
Evidentna je razlika između Toma i Marka u korišćenju jezika. Jezik Tomov je književni i više razumljiv dok je Markov pun arhaizama, što je sasvim razumljivo ako se ima u vidu da je Marko naučio da čita i piše u pedesetim godinama života, a Tomo je stekao značajno obrazovanje. Savremeni čitalac se teže snalazi u korišćenju Markovog jezika. No, to ne umanjuje kvalitet Markovog teksta.
Treba reći da je Ljubo Kovačević uložio znatne redakcijske napore u priređivanju Markovih djela za štampanje. Kovačevićeve redakcijske i druge intervencije su znatno doprinijele u shvaćanju i razumjevanju Markovog djela. To isto važi i za izdanje koje je priredio dr Jovan Čađenović. Svaka anegdota, smještena u knjizi „Znamenite Crnogorke“, predstavlja posebnu priču, poseban moralni, čojski i junački podvig.
(Nastaviće se)