Priredio: dr Vukić Ilinčić
„U Švedskoj sam boravio skoro mjesec dana u ljeto 1968. godine. Vodio sam omladinsku delegaciju Crvenog krsta Jugoslavije. Bila je sastavljena od predstavnika iz svih ondašnjih republika i pokrajina. Mislim da smo skladno funkcionisali i da smo ostvarili ono zbog čega smo došli u ovu prelijepu skandinavsku zemlju.
U vrijeme kada sam bio u Švedskoj, veliki školski raspust je još trajao. Ali đaci su uglavnom bili na okupu, jer je njihovo posebno zadovoljstvo zajedničko kampovanje u divnoj prirodi. Posjetio sam jedan takav kamp u Engelkolmu, malom gradu na jugu Švedske. Na okupu je bilo oko 80 učenika i učenica, uzrasta do 14 godina. Sa njima sam bio nekoliko dana. Za razgovor sam odabrao Evu-Gun Larson i Tomasa Tengvala. Njih dvoje su u društvu vršnjaka iz Jugoslavije već nekoliko dana.
Eva ima 14 godina i završila je drugi razred jedne srednje škole. Neka vas to ne čudi, jer u Švedskoj osnovna škola traje samo šest godina. Škola joj je udaljena od mjesta boravka dva kilometra. To joj ne pada teško jer se prevozi autobusima koji su veoma udobni. Evin hobi je jahanje. Već godinu dana pohađa specijalnu školu jahanja.
Tomas je istog uzrasta kao i Eva. Ne žive u istom mjestu, ali pohađaju isti razred srednje škole. Njegov hobi je sport, osobito tenis, fudbal i hokej.
Zapitao sam ih da mi kažu šta znaju o Jugoslaviji. Po običaju, prvo je počela Eva:
– O Jugoslaviji sam, nažalost, najviše saznala poslije zemljotresa u Skoplju. Tada sam imala prilike da na televiziji gledam stravične prizore katastrofe i da o tome čitam u novinama. Pored toga, moji susjedi su bili na odmoru u Jugoslaviji i oduševljeni su vašom zemljom i njenim ljepotama...
U petom razredu, nastavio je Tomas, učio sam zemlje na Balkanu. Tada sam prvi put saznao nešto više o Jugoslaviji: gdje se nalazi, koliko ima stanovnika, koji je glavni grad i slično...
U dalekoj sjevernoj zemlji, Švedskoj, našli su prijatelje učenici osnovne škole u Ljubuškom. Lijepim crtežima oni su daleke prijatelje upoznali sa ljepotama svog zavičaja. Crteže su uvezali u „album prijateljstva” i poslali ga vršnjacima u Bastadu, Švedska. Kad je ovaj neobični album stigao u varošicu Bastad, učenici su u školi priredili izložbu da bi i odrasli mogli da se upoznaju sa radovima jugoslovenskih učenika. A učenici su prema crtežima odabrali prijatelje. Četrnaestogodišnjoj Ivoni svidio se „Pejzaž” Dubravke Zorluke. Zaželjela je da se s njom dopisuje...I tako redom. Crteži su premostili daljinu i zbližili djevojčice i dječake sa juga i sjevera Evrope.”
Kao član omladinske delegacije Crvenog krsta Jugoslavije, profesor Lakić je obišao i kampove Omladine Crvenog krsta u Švedskoj, koji su veoma česti: „U svim krajevima zemlje organizovano kampinguju grupe dječaka i djevojaka koje mogu da broje do 60 članova ove organizacije, koja u Švedskoj okuplja najveći broj mladih. Imponuje veliki i raznovrsni propagandni materijal organizacije Crvenog krsta. Siguran sam da bi mnoge zemlje u kojima je turizam jedna od najvećih privrednih grana pozavidjele na ovoj propagandi. Prisustvovali smo jednom takvom kampingu u Skoldervikenu. Na okupu je bilo oko 60 mladića i djevojaka uzrasta do 16 godina. Kamp se nalazi uz samu morsku obalu na jugu Švedske. Smještaj je u praktičnim kamp kućicama. Kamping prostor je inače veoma udešen.
Upravnik kampa, profesor Arne, iznio je par opštih napomena: – Ovaj kamp je jedan od 24 koliko ih ima u Švedskoj. Već više od 10 godina ovdje se svakoga ljeta okupljaju najmlađi članovi organizacije Crvenog krsta koja u Švedskoj broji do 800 hiljada. On radi ljeti, premda Omladina Crvenog krsta ima i zimski kamping...Na rastanku notesi svih dječaka i djevojčica su se ispunili novim adresama, a albumi novim fotografijama. U prijateljskom zagrljaju, sa suznim očima, našli su se Brigita i Paško, Helen i Duško, Peđa i Bibi...Svi su se grlili, plakali i pozdravljali. Mladići i djevojke iz Jugoslavije na rastanku su rekli: „Bilo nam je lijepo, hvala za sve”, a njihovi vršnjaci iz Švedske, u jedan glas su odgovorili – Dođite nam opet!”, završava ovaj putopis profesor Zoran Lakić. (NASTAVIĆE SE)