Grana Stevanovića se dijeli na pet ogranaka. To su: Redžovići, Đorđijevići, Šundovići, Đurovići i Jozovići. Prva četiri ogranka su stalno živjeli na Zabrđu, ali su Đurovići po muškoj liniji izumrli. Jozovići su stalno naseljeni u Bajovom Polju.
Grana Topuza: u dijelu koji se odnosi na porijeklo Jovovića iznesene su različite verzije predanja (...) Postoji još jedna nedoumica na koju valja ukazati. Predanje kaže da je pop Simeun Dučić Vujinović imao sina Jova po kome je cijelo bratstvo dobilo prezime Jovović. Pop Simeun je imao brata Stjepana (Stevana) i Stanoja, po kome su nazvane grane Stevanovića i Stanojevića, kao što smo i u prethodnim nastavcima intrepretirali (...).
Granu Topuza, dakle, možemo sa gotovo apsolutnom sigurnošću pratiti od Rista, sina Golubovog. Ristov otac Golub je nesumnjivo postojao. Tako se u presudi kadije nevesinjskog i pivskog, od 9. marta 1805. godine, u sporu sa Pivskim manastirom, u vezi zemlje u Jezercima i Koritama, kao tužena strana pominju: Đorđije, Stanoje i Arsenije, Jovanovi sinovi, i Golub, sin Jakovljev.
U genealogiji grane Stanojevića, Jovan je treći po redu predak. On je bio Stanojev sin, odnosno unuk rodonačelnika bratstva Jova. Njegovi sinovi, Đorđije i Arsenije se više nigdje ne pominju. Da li su pomenuta dvojica naših predaka imali potomstvo, ili ne, to se ne zna.
O Golubu postoji i jedno vrlo zanimljivo predanje. On je imao porodicu od 52 člana. To je, zapravo, bila porodična zadruga. Posjedovao je velike komplekse zemlje. No, 1810. pa sve do 1812. godine harala je neka opaka bolest, kolera ili kuga, koja je pokosila Golubovu porodicu. Preživio je samo Golub i sin mu Risto, koji se nalazio kod ovaca u Zakamenu, gdje su Jovovići imali neke sjenokose. U Zakamenu postoji jedan toponim koji podsjeća na prisustvo Jovovića, jer se zove Jovovića torine.
Golub se pominje i u jednom zapisu u Pivskom manastiru kome je, 1814. godine, poklonio jednu njivu u Donjem selu zvanom „Pomozi Bog”...
Dakle, Jovovići su najprije živjeli u Donjem selu, današnjem zaseoku sela Stolac. O tome nema nikakve razlike u predanjima. To je jedna nevelika, pitoma uvala sa relativno blagim nagibom prema rječici Bukovici. Donje selo se nalazi na prisojnoj strani, tako da je veći dio dana izložen Suncu ( ...). Realna je pretpostavka da su u njemu bile naseljene i neke porodice Tadića. Toj pretpostavci ide u prilog i činjenica što se na Bukovici, neposredno uz Donje selo, nekada nalazio mlin koji je pripadao Tadićima.
Donje selo odavno pripada Cicmilima, ali još ima kuća, na njegovom obodu, na zapadnoj strani, koje pripadaju Smriječnu, odnosno Tadićima (...)
Očigledno da se Jovovići nisu dugo zadržali ni u Dubravama. Naime, broj domaćinstava i žitelja se povećao, a oni su u to vrijeme imali malo obradive zemlje, pa su bili prinuđeni, da kao i većina ondašnjih stanovnika Pive, prevashodno bave stočarstvom. To je i bio razlog što su se Jovovići ponovo pomjerili na svoje prostranije i bolje katune.
Nastanili su se na Krstu i Kalambari, ispod brda Panos. Po nekim predanjima, jedan dio Jovovića je na tim lokacijama živio do kraja 18. vijeka, ili prvih decenija 19. Na takav zaključak upućuje jedno kazivanje o kom sam slušao u doba dječaštva, da su se neki Jovovići sa Krsta odselili na Glasinac. Nakon nekog vremena promijenili su prezime i prozvali se Gutalji (....).
Među Jovovićima, posebno onim starijim, često su isticani jaki i dosta ubjedljivi razlozi za vjerovanje da su se Jovovići sa Krsta i Kalambara postupno preselili u Guje, tj. današnje Zabrđe, gdje su u to vrijeme živjeli Vujinovići, brojno, za ondašnje prilike, bogato bratstvo, koje je posjedovalo velike komplekse kvalitetne zemlje na Zabrđu, Kovačima, Jezercima, Koritima, Lisini i Glasovitoj, i vjerovatno, u Osojnom Orahu. Između ova dva bratstva je vremenom došlo do sklapanja međusobnih brakova. Po nekim predanjima Jovo, jedini preživjeli potomak Vujinovića, bio je od odive Jovovića, pa se iz toga izvlači zaključak da je Jovo, kada je odrastao došao na Zabrđe, oženio se i prihvatio prezime Jovović. Naravno, za ovu tvrdnju ne postoje validni dokazi, ali se ona jednostavno ne može odbaciti.
Zabrđe je, dakle, postalo stalno odredište – prebivalište Jovovića. Ono je matično selo svih Jovovića porijeklom iz Pive. Osim posjeda na Zabrđu, Jezercima, Koritima i dijelom Muratovice, Jovovići su imali i zemlju u Poljanicama, u podnožju planine Ledenice (...). Godine 1845. Tadići, Jovovići, Đikanovići i Gagovići otkupili su zemlju u Brezicama od nekog Turčina Smaila (...). Sticajem istorijskih okolnosti Bajovo Polje je početkom druge polovine 19. vijeka postalo drugo stanište Jovovića. Kada je došlo do tursko-crnogorskog rata, 1860/ 61. godine, Turci su iz Gacka prodrli u Pivu i popalili gotovo sva sela u Gornjoj župi (...) Jovovići su bili prinuđeni da napuste Zabrđe i presele svoje porodice u Bajovo Polje.
(Nastaviće se)
Priredio:
Veselin Lazarević