PIŠE: Ljuboje Ž.Rondović
Boj na Šarancima je bio 1862. godine, na Preobraženje, 19. avgusta. To je najslavnija pobjeda nad turskom vojskom u durmitorskom kraju i jedna od vojnički najuspješnijih na terenu hercegovačko-crnogorskom. Tu je šaka, od nešto preko 400 junaka (naroda-ustanika), pobijedila oko 14 puta jaču silu, od preko 6000 turskih vojnika. Poginulo ih je oko 60 boraca, ali su turskoj sili naneseni preko 20 puta veći gubici, koji su iznosili preko 12 stotina. Mnogi su podaci nepouzdani, pa su ispredane legende. Opisi su obično u slavljeničkom tonu i uprošćeni, a boj je bio dinamičan, sa mnoštvom promjenljivih faktora.
Šaranski boj, pored nedostatka istorijskih dokumenata možda nije našao mjesto u istoriji zato što je opterećen mnogim dilemama, a tu je i borba za prestiž. Za opis turske vojske dileme su: kakav je bio njen zadatak i kada je naređenje izdato, odakle je bio komandant, koji je broj učesnika i broj poginulih? Za ustanike – snage odbrane dileme su: kako su malobrojni i oslabljeni branioci slomili ogromnu tursku vojsku, ko je komandovao u boju, koliko su brojale njihove snage i koliko je trajao sami boj?
Borbi za prestiž su pogodovale dileme koje su proizilazile iz složenih okolnosti boja i nepouzdanosti podataka. Tako je došlo do pristrasnog tvrđenja gdje je bio odlučujući udar i prikaza da se borba odvijala u jednom udaru. Jedni su tvrdili da je to bilo na Rudancima, gdje su bili uglavnom Šaranci, drugi da je to bilo na Brajkovači, gdje su u značajnom broju bili Jezerci, a treći da su borbu riješili uskoci-hajduci. Vukoman Džaković ističe da su vojvoda Mirko Petrović, knjaz Nikola i Vule Knežević dali pristrasan opis, da bi se pjesnički istakao heroizam, a ne vještina udara i gonjenja. Za mjesto udara su označili Rudanca, da tako popularišu novu vlast Crne Gore nad Šarancima, jer je tu bila kuća kapetana Joksima Kneževića. Po njemu je Vule Knežević prećutao istinu iz želje da proslavi svoje bratstvo Kneževiće. Stav o odlučujućem boju od Brajkovače do Tare prvi zastupa IsailoTomić 1896. godine. I Vukoman Džaković dokazuje da je pobjeda postignuta odlučnim udarom na Brajkovači.
Po jednima, ispada da su turske snage samo bježale, a po drugima, da su bili juriši i protivjuriši četiri sata! Nije bilo moguće da vojska od samo 400 ustanika postigne iznenađenje nad čitavom vojskom od 6000 Turaka, odnos 15:1. Tada ne bi svi turski glavari bili pobijeni u prvom plotunu. Tako nadmoćnu vojsku ne bi uhvatila panika, ne bi poginulo samo 60 boraca odbrane. Uvjerljivije je da su na Brajkovaču, uz komandu, stigle manje snage od oko 2000 boraca, pa je bilo moguće pobiti glavare i izazvati paniku. Kod svih nedostaje sagledavanje da nije sve razriješeno tako jednostavno u jednom udaru. Borbe su se odvijale različitim intezitetom duže vremena i na čitavom prostoru, u tri faze od Jeline Gore do Tare ispod Poda.
Pobjednici su znali da pristrasno opisuju, uveličavajući broj turskih snaga i žrtava. Nije sagledan značaj terena, nema podataka ni sa turske strane, pa mnogi podaci ostaju i dalje otvoreni. Skoro svi koji su opisivali su veličali, a ponajviše podbacili ne shvatajući značaj pobjede.
Najnovija pjesma, snimljena na CD i pjevana na proslavi 150 godišnjice boja, donekle popunjava ovu prazninu. Opjevano je junaštvo koje je tema gusala. Ali, ni pjesma nije mogla da pruži brojne podatke i da izrazi složenost događaja. Zato sam se odlučio na poseban opis, koji je objavljen 2012. godine u knjizi „Šaranci – istorijski fragmenti“. Najviše sam koristio opise koje su dali Šaranci: Vule Knežević, Vukoman Džaković i Krsto Knežević (po Rašu Kneževiću) i istoričar Žarko Leković. Uvjerljivost podataka sam procjenjivao prema onom kako su odgovarali terenu i događajima datim u opisu borbi 1862. godine u radu dr Branka Pavićevića, jer je Šaranski boj njihov sastavni dio. Nastojao sam da ispravim romantičarske opise, da izbjegnem pristrasnost, da se opis malo prizemlji, da se pruži vojnički potpunija i objektivnija slika boja i njegovog značaja. Kroz procjene se daju vjerovatni odgovori na mnoge dileme i na kraju se potpunije ukazuje na značaj boja. Rad je istraživanje i nema pretenziju da daje konačne istine. U opisu je najviše pažnje posvećeno vojničkim pitanjima: zadatak turskih snaga, snage i gubici sukobljenih strana i sadržaj boja. Ovdje se daje skraćeni, a u po nečem prerađeni i dopunjeni opis tog objavljenog rada.
(Nastaviće se)