PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
U prvoj Eratostenovoj knjizi je data istorija dotadašnjih geografskih otkrića, u drugoj on razmatra oblik i veličinu naše planete, raspored kopna i mora i redosled pojedinih klimatskih pojaseva, dok se u trećoj bavi pitanjima vezanim za mnoge pojedinosti. Tako on u svojoj trećoj knjizi, tretira opis pojedinih država, daje njihovo mjesto u sklopu opšteg prikaza čitave naše planete, kao i niz pojedinosti vezanih za Zemlju kao veliko nebesko tijelo u obliku lopte. Iz činjenice da se radi o kugli, proizilazilo je da se Zemlja može obići, ako bi se iz jedne tačke stalno putovalo u jednom smjeru. Zahvaljujući onome što je ovaj znameniti naučnik uradio u svom djelu Geografija, s pravom se on može smatrati osnivačem ove nauke, koja je imala ogroman značaj za sva kasnija istraživanja i, posebno ispitivanja koja su preduzimali odvažni putnici i pomorci u potrazi za novim, nepoznatim zemljama, krajevima i kontinentima.
Eratosten je ponovo izmjerio nagibni ugao između nebeskog ekvatora i ekliptike. Znao je da od veličine tog ugla zavise mnoge važne klimatske promjene i osobenosti, vezane za Zemlju i pojedine njene krajeve i oblasti. Ustanovio je da je ugao nagiba ekliptike prema ekvatoru manji od šestine pravog ugla, zapravo da mu je tačna vrijednost 23 stepena i 51 uglovnih minuta. Koliko je Eratosten precizno vršio to određivanje, pokazuje činjenica da se ta vrijednost razlikuje od njenog tačnog ugla za svega 7 uglovnih minuta. Traba imati u vidu da je ipak, taj naučnik imao na raspolaganju samo skafion i armilarnu sferu, ali je očitavanje uglovnih razdaljina obavljao isključivo slobodnim okom. Svoj rad na opisivanju pojedinih sazvježđa, zasnivao je na dugotrajnom posmatranju svih markantnih objakata na nebu i njihovom pravilnom obilježavanju. Posebno ga je interesovala oblast neba, u kojem se nalaze sva poznata pokretna nebeska tijela, a to znači Sunce, Mjesec i pet planeta. Stoga je njegov opis zodijačkog pojasa predstavljao pouzdanu osnovu za svako kasnije detaljnije bavljenje pitanjima kretanja nebeskih tijela.
U matematici se i danas koristi postupak za određivanje prvih prostih (prim) brojeva što ga je pronašao ovaj naučnik, a naziva se Eratostenovo sito. Pomoću ovog postupka se može postupno odrediti proizvoljno veliki prim broj. Eratosten se, osim navedenog, bavio i matematičkim problemom čuvenog „delskog“ problema, u čijoj osnovi je bio način udvajanja zapremine kocke. To je, zapravo, bio jedan od tri poznata grčka problema, koji su predstavljali osnovicu za izgradnju mnogih posebnih matematičkih postupaka. U suštini, svi ti problemi se svode na racionalno rješavanje konstrukcije iracionalnih duži. Na primjer, dužina hipotenuze u pravouglom trouglu, ne može se racionalno prikazati kao umnožak njene katete ako je ona uzeta za jedinicu mjerenja. Ostala dva „delska“ problema, jesu kvadratura kruga i trisekcija ugla. Problem određivanja udvostručavanja zapremine kocke, kojim se specijalno i Eratosten bavio, svodi se na rješavanje iracionalnih jednačina, odnosno na izračunavanje kubnog (trećeg) korijena iz broja dva.
Eratostenu je bilo jasno da se taj problem izračunavanja kubnog korijena iz datog broja konstruktivno ne može potpuno tačno riješiti. Elementarna sredstva rješavanja tog (i drugih) geometrijskog problema, podrazumijevala su da se mogu koristiti samo lenjir i šestar u konstruktivnom postupku. Stoga se on pozabavio iznalaženjem nekog drugog manje preciznog metoda koji bi, ipak, bio prihvatljiv kao dopunsko sredstvo. U tom cilju je iskoristio poseban geometrijski pribor, poznat pod imenom „mesolab“. Ovdje se, zapravo, radi o matematičkom pomagalu, koje se sastojalo od tri ravna pravougla trougla proizvoljnih razmjera, od kojih je jedan bio pričvršćen, dok su se ostala dva mogla pomjerati lijevo i desno po paralelnim kanalima (žljebovima). Tako je Eratosten uspio da riješi, na prihvatljiv i približan način, jedan od teških starogrčkih matematičkih problema. Ovaj znameniti naučnik, pjesnik i mislilac se istakao i na mnogim drugim područjima, ali je, ipak, najznačajniji i najvredniji njegov doprinos nauci – genijalno mjerenje Zemlje kao nebeskog tijela.
U Aleksandrijskoj školi je učio i najveći antički naučnik, slavni matematičar, fizičar i inženjer Arhimed (287–212. g. prije n.e.), koji je rođen u sicilijanskom gradu Sirakuzi. Nakon uspješno završenih studija u Aleksandriji, vratio se u rodni grad i u njemu proveo čitav život, baveći se isključivo naukom koju je zadužio velikim brojem genijalnih otkrića na teorijskom i praktičnom polju. Najpoznatiji je po svom čuvenom zakonu iz hidrostatike, koji se može, malo slobodnije, iskazati u obliku: Težina svakog tijela uronjenog u tečnost prividno se smanjuje za težinu njime istisnute tečnosti. Dovoljno precizno je odredio vrijednost odnosa obima kruga prema njegovom prečniku (taj broj se označava grčkim slovom pi), a dao je niz veoma značajnih obrazaca iz planimetrije i stereometrije. Za nas je ovdje važno i interesantno, da kažemo nekoliko riječi o Arhimedovom doprinosu tadašnjoj astronomiji. On potiče iz aristokratske porodice, od oca Fidija, koji je bio dobar poznavalac starogrčke astronomije, pa je to svoje znanje prenio sinu, još dok je on bio veoma mlad. Kasnije se Arhimed zainteresovao za mehaničke naprave, kojima je prikazivao kretanje nebeskih tijela. (NASTAVIĆE SE)