-PIŠE: MR RADOvan FEMIĆ
Kroz stav Partije i Josipa Broza Tita najbolje se može sagledati problematika jugoslovenstva u socijalističkom periodu (1945–1990). Postojali su, naime, periodi kada su Partija i Tito podržavali ideologiju jugoslovenstva i, isto tako, vremenski intervali kada se to smatralo za periferno pitanje. Hronološki se može približno tačno pratiti stav komunističkih vlasti prema ovom pitanju. Predrag J. Marković u svom radu detaljno analizira sve aspekte odnosa vlasti prema jugoslovenstvu. On, zapravo, izdvaja dva perioda – prvi (do polovine šezdesetih godina XX vijeka) u kojem Partija i Tito podržavaju jugoslovenstvo, i drugi (od polovine šezdesetih do devedesetih), kada jugoslovenstvo biva skrajnuto u stranu, a rasprave o njemu se svode na sporadične slučajeve. Tako imamo najprije stav SKJ da je nacionalni identitet prevaziđen, što se saopštava na Drugom plenumu Centralnog komiteta SKJ 16. juna 1953. godine na Brionima. Glavna idejna podloga za stav KPJ prema jugoslovenskom pitanju bila je knjiga Edvarda Kardelja objavljena 1957. godine pod naslovom „Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja”. Suština jugoslovenstva ovdje je iskazana stavom da to može da bude „socijalistički interes“ i „socijalistička svijest“. „To što dublje ujedinjuje jugoslovenske narode jeste ono što je u njima opštečovečansko, a ne ono što je u njima uskonacionalno.“ Suština shvatanja jugoslovenstva iznijeta je na Sedmom kongresu Saveza komunista Jugoslavije (1958). Na ovom kongresu definisan je odnos Partije prema nacijama u Jugoslaviji. Ovom prilikom instalirano je tzv. socijalističko jugoslovenstvo (koje predstavlja dopunu nacionalnom identitetu i nije u suprotnosti s nacionalnim identitetom). Ovdje se ne radi o stvaranju neke nove jugoslovenske nacije, već je u pitanju organski rast unutar socijalističke zajednice i njeno jačanje.
Za prikaz o jugoslovenstvu neophodno je ukazati i na Titovu nacionalnu pripadnost. Predrag Marković navodi da se u svih dvadeset tomova govora i članaka od 1945. do 1966 Josip Broz Tito samo jednom nacionalno izjasnio, i to kao Hrvat, na Osmom kongresu SKJ 1964. godine. Marta 1969. Josip Broz Tito za sebe kaže da je Jugosloven, ali da to ne treba da znači da je zaboravio da je rođen u Zagorju i da je po nacionalnosti Hrvat. Godine 1971. na vojnim manevrima izjašnjava se kao Jugosloven, ali pritom dodaje da ne treba da naglašava da je Hrvat.
Iz svega ovoga jasno proizlazi kakvo jugoslovenstvo su komunisti željeli i zastupali pedesetih godina XX vijeka. Ipak, tih godina Josip Broz Tito govori o fenomenu „pretapanja nacija u Jugoslovene“. Godine 1952. Tito kaže: „U današnjoj Jugoslaviji i Hrvati, i Srbi, i Makedonci, i Crnogorci, i Bosna i Hercegovina, i Slovenci, imaju punu mogućnost da grade dalje na svojoj prošlosti, na svojoj kulturi. Ali, od onog momenta kad smo se ovako čelično ujedinili, mi svi skupa stvaramo novu zajedničku historiju, novu kulturu, socijalističku kulturu, u kojoj nema nikakvog partikularizma, nego postoji jedinstvo misli i akcije.” Iste godine, 1952, on ponovo govori o fenomenu pretapanja. „Jedinstvo naših naroda mora se stvarati pretapanjem ljudi, i pojam zajednice ne može biti pojedina republika, već čitava naša zemlja, a narodna republika je samo dio te naše zajednice. Radeći na raznim gradilištima, i međusobno se upoznavajući, vi ćete spriječiti da omladina naslijedi staro shvatanje nacionalnosti. Kod nas nema granica – svejedno je da li je neko Srbin, Hrvat, Slovenac – on je Jugosloven.” Prilikom razgovora sa stranim novinarima 1953. godine, Josip Broz Tito izjavljuje da bi on „htio doživjeti da Jugoslavija bude do maksimuma stopljena u jednu čvrstu zajednicu, da ona ne bude formalna zajednica, već zajednica u kojoj će biti jedna jugoslovenska nacija, u kojoj će od pet naroda postati jedna nacija“.
Kao što je već napomenuto, polovina šezdesetih godina XX vijeka značila je napuštanje jugoslovenstva u partijskom vrhu. U tom smislu, Osmi kongres SKJ predstavlja ključnu promjenu u odnosu na pitanje jugoslovenstva od strane komunističkih vlasti. Nakon tog kongresa, jugoslovenstvo je prestalo da bude legitimacijska osnova režima. Slijedeći ovakav stav, i Josip Broz Tito počeće da veoma oštro kritikuje jugoslovenstvo kao etničku kategoriju.
Partijsku liniju slijediće i druga tijela. Tako na kongresu SSRJ u junu 1966. godine o jugoslovenstvu će se izjasniti tako da ga vezuju samo za socijalistički sistem. Istovremeno, jasno će se ograditi od etničkog shvatanja jugoslovenstva.
(Nastaviće se)
Ispravka
U prethodna dva nastavka (četvrtom i petom) potkrala se greška u imenu autora feljtona. Izvinjavamo se mr Radovanu Femiću i čitaocima.