-Priredio: Ivan Milošević
Manastir Đurđevi Stupovi nalazi se između sela Berana i Dolca, na lijevoj strani Lima, a u podnožju planinskog lanca Ostrim, blizu desne obale rijeke Sušice. Ime mu je došlo po mjestu na kome je, koje se zove Stupovi. Po predanju narodnom podignut je za vrijeme Nemanjića. Prvobitno je bio vrlo mali, pa je dva puta popuštan. Turci su ga jedared skoro porušili. Treći put je popuštana i zvonara građena po prelasku Vasojevića u beransku nahiju. Priča se da je jednom 70 godina bio pust. Kad su došli Luščani, njihovi su popovi uzeli upravu manastira, dok nisu došli Vasojevići, kada su njihovi kaluđeri manastir preuzeli. Danas je manastir dosta zapušten. Kaluđera ima dva. Unutrašnjost hrama je kao kakva pećina.
Baš do manastira se nalazi velika zgrada četvororazredne osnovne škole u kojoj rade dva učitelja. O Gospođinu dne se kupi kod manastira narod iz cijele nahije. Do manastira ima i jedan han.
Godine 1853. sva Vasojevićka nahija do Krša Femića potpadne pod Crnu Goru, ali poslije rata od 1862. godine sva Beranska nahija i dosta veliki dio Vasojevića u Crnoj Gori opet pripadnu Turcima. Tom prilikom Turci načine grad, osnuju varoš oko njega i podignu tvrđavu Jasikovac. Varoš nazovu, po mjestu gdje je podignuta, Berane. Ali, džamiju nisu mogli podići sve do 1883, kada je za kajmakana bio Murat-aga Ganić, poturčenjak od plemena Drekalovića od Kuča. Ovo je, kako se hvale Vasojevići, prva i jedina džamija na vasojevićkom zemljištu. Tako se isto ne priča da je ikada bilo kakve latinske crkve, mada se na svakom koraku nalaze tragovi i spomeni od Klimenta koji su katolici.
Utvrdivši se u Beranama, Turci pograde granicom, kroz Vasojeviće, fortice, koje su ustaškim ratom 1875-6, uništene, kojom je prilikom i Vasojevićka nahija u Crnoj Gori unekoliko proširena. Od toga se doba turska vlast jače utvrdila u Beranskoj nahiji, te se od tada svi danci redovno prikupljaju, dokle je prije rata to bilo forme radi.
Današnji su stanovnici Vasojevića u turskoj granici Vasojevići i Srbljaci, koji su dijelom stariji, a dijelom docniji doseljenici. Srbljacima se zovu svi Srbi koji stanuju među Vasojevićima, a nisu Vasojevići. Riječ ima pogrdno značenje, kao Arnautaš, Grkoman, Bugaraš... Srbljaci su predmet preziranja od strane Vasojevića, a u ranije besudno vrijeme bili su od njih i zlostavljani.
Od 126 bratstava, koliko ih ima danas u Vasojevićima u turskoj granici, 76 je srbljačkih, odnosno 60 odsto, a 50 vasojevićkih, odnosno 40 odsto od ukupnog broja svih bratstava. Ali su vasojevićka plemena jača od srbljačkih, te je kuća vasojevićkih mnogo više od srbljačkih. Od Vasojevićkih bratstava ima Lopaćana 15, Novakovića 11, Dabetića četiri, Kovačevića četiri i Mijomanovića 16. Od vasojevićkih bratstava dva su muhamedanske vjere (Garčevići i Zujovići), a od jednog ima bratstvenika obiju vjera (Đukići). I ovi se muhamedanci zovu Vasojevićima.
Od Srbljaka ima najviše Kuča (16 bratstava), koji su obično skorašnji doseljenici. Dalje dolaze Bratonožići (14), doseljenici iz Ceklina devet, iz Bjelopavlića pet, iz Šekulara šest, iz Rovaca četiri, iz Drobnjaka tri, iz Pipera dva, iz Crne Gore uopšte dva, iz Kolašina dva, dalje iz Plava, sa Čeva, iz Šaranaca, Morače, Hercegovine i Bijelog Polja po jedno bratstvo. Nepoznatog porijekla ima sedam bratstava. (Kraj)