- Priredio: MR ALEKSANDAR ĆUKOVIĆ
Pjesnik, prozaik, publicista i novinar Novica Đurić, aktuelni predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, pisac je koji već pune četiri decenije zaokuplja pažnju kako najozbiljnijih kritičara, tako i svojih kolega po peru.
– Već prva zbirka poezije „Tragom života” ukazuje na hronotop puta u njegovoj poeziji. Svojim pjesmama ispovijeda muku i radost postojanja, usamljenost i nadahnuće, stiješnjenost i beskraj, strah i strepnju, ali i nadu, spasenje, oduhovljenje. Đurić je okrenut svijetu u sebi i prostoru izvan sebe. On je okrenut tajni bića, ontološki postavljenoj u temi rođenja i smrti. Između početka i kraja, „bos po rečima” ide pjesnik Novica Đurić i, u rusoovski shvaćenom jedinstvu Prirode i čovjeka, nalazi simbole, riječi sa značenjem: „ptica”, „drvo”, „kamen”, „izvor”, „rosa” i drugi. Svijet Đurićeve poezije je introspektivan i ekstenzivan, okrenut ka unutrašnjim sadržajima podsvijesti i spoljašnjim oblicima egzistentnosti. Poetski subjekt ove lirike je na prostorima lirskog i epskog svijeta, između duše i srca, s jedne, i mitske i istorijske vertikale srpske i slovenske tradicije, s druge strane, bilježi prof. dr Lidija Tomić.
Ona dodaje da Đurićev svijet gradi lirska instanca široko postavljenih paralelizama – patnje i molitve, vjernosti i izdaje, istine i privida, sna i jave.
– Književne teme Đurićeve poezije prepliću individualni i nacionalni status hrišćansko-pravoslavne tradicije. Oduhovljenost Đurićeve lirike proporcionalna je evokaciji srpskog jezika i epskoj širini slovenske sabornosti. Vertikala Lipova, svoje kolijevke i Crne Gore, u širim razmjerama Kosova i Rusije, dala je rodoljubivi tok njegovoj lirici. On se univerzalizuje temom stradanja i spasenja, jednom vrstom objedinjene duhovnosti, ugrožene stanjima nasilja, praznine i otuđenja. Đurićeva misao o „božjoj deci” asocira temu grijeha („greh je što si grešan”) i temu ljudskih slabosti, ali se one konkretizuju u sasvim određenom kontekstu. On je pjesnik romantičnog zanosa, ali i realističkog impulsa da iskaže istinu stradalne drame. U poemi „Kosovo Majko”, npr. sabiraju se „Dečani, Gračanica, Ljeviška, / sveti Arhanđeli, Banjska / Božja riznica Pećka patrijaršija”, sabiraju se „patnje i praštanje, / nevjera i izdajstva”, „čemeri i melemi”. Za Đurića, Kosovo je „zadužbina” i vječno ognjište, svjetlost obasjana pamćenjem u vremenu. Čini se da svaki stih ove poeme vraća čitaoca sebi i svom odnosu prema tradiciji. Uz to, u obuhvatnosti poetske strukture, i pjesničke misli, uočavamo da je Đurić pjesnik suptilne i izrazite emocije i da su njegove poetske kontemplacije, u stvari, poetske vizije čovjeka u temi prolaznosti i vječnosti, bilježi prof. dr Lidija Tomić.
Književnik Budimir Dubak primjećuje da je Đurić decenijama kontinuirano i uporedo s novinarstvom stvarao i objavljivao književna djela, te da se sem poezije uspješno ogleda i u prozi. Za knjigu ,,Roman ti pričam” dobio je nagradu Udruženja književnika Crne Gore „Marko Miljanov”.
– Još jedna opsesivna tema Novice Đurića jeste djetinjstvo. U pomenutoj knjizi „Roman ti pričam” naslikao ga je kao prostor bezgranične ljubavi i sreće. Roditeljska kuća, porodica i prijatelji u središtu su tog svijeta. Radost i ljubav zrače i iz Đurićeve poezije za djecu. Njegova najnovija knjiga „Svud me ima, krišom virim” (Književna zadruga Srpskog nacionalnog savjeta, Podgorica, 2016) svojevrsna je „pedagogija ljubavi”, kako je, po riječima ave Justina, svoj temeljni predgovor naslovio prof. dr Duško Babić. Kroz djetinji pogled jedne djevojčice otkriva se svijet kao zagonetka, koju valja odgonetati. Te pjesme su otkrivanje tajni svijeta i života. Ali su istovremeno i oblik otpora strogim zakonima odraslih. Njihovoj didaktici, u znaku zabrana i kazni. Umjesto toga je neophodna bezgranična ljubav, koju pjesnički subjekt demonstrira tako što se potčinjava volji svoje junakinje – djevojčice, preobraćajući se u njenog vršnjaka. Vraćajući se, dakle, u sopstveno djetinjstvo, zaključuje Dubak.
(NASTAVIĆE SE)