- Piše: Veselin Lazarević
Tajna je u tome da nema tajne. Ulicama je strujala nova varijanta roka „Nevermind”. Svi su u muzičkoj produkciji bili skeptični. Niko nije mogao pretpostaviti da će taj album imati svoju podršku, ali je prodat u nevjerovatnom tiražu od deset miliona primjeraka. Bez obzira što su Britanci uvijek uzimali neki američki produkt, malo ga dorađivali, a zatim ga prodavali Amerikancima, pokupivši svu slavu. Tako je bilo sa bluzom, i Rolling Stones se još uvijek kotrljao na toj slavi. Tako je bilo sa psihodelijom, koja je izbacila u prvi plan Pink Flojd...
Nirvana je ipak bila nešto drugo. Oni to nijesu radili samo zbog publike i publiciteta. Kutr Kobejn je, poput Kita Muna iz legendarne HU grupe, lomio instrumente, da bi na taj način izrazio svoju odvratnost. Rad na Nirvaninom drugom albumu trenutno je bio obustavljen, međutim Kris Novoselić i Kurt Kobejn su za nedjelju dana, u aprilu 1990. godine, uspjeli da snime sedam pjesama: „Pay to Play”,„In Bloom”, „Sappy”, „Imodium”... Sve pjesme su kasnije ponovo snimljene, u nešto izmijenjenim naslovima i našle se na albumu „Nevermind”, čiji je originalni naziv trebao da bude „Sheep”. Poslije toga Kris i Kobejn čvrsto odlučuju da napuste Sub Pop kompaniju. U to vrijeme pridružuje im se već afirmisani bubnjar Dejv, i tu nastaje legendarna Nirvana. Snimaju kultni album „Utero”, na kojem se nalazi i jedna Dejvoja kompozicija. Kurt Kobejn ga definiše kao „bubnjara naših snova”.
Izlazak iz svoje ljušture
Svi njegovi prijatelji se jednoglasno slažu da se Kurt u to vrijeme počeo izvlačiti iz svoje ljušture. Sve velike izdavačke kompanije čekale su njihov naredni projekat. Iznenada, američka publika je bila zasićena pop hitovima, i muzička scena je dobila malo više... integriteta? Smisla! Energije! Hrabrosti. Muzika Nirvane je dobila mjesto koje zaslužuje. Amerika je 1975. godine očajnički tragala za novim rok mesijom, nekim ko će imati snagu Dilana, šarm Bitlsa, uvjerljivost Stonsa. I Sprinstin i Frampton su na početku u sebi imali po dvije od ove tri osobine, i kurs kojim su njihove karijere krenule odlučio je koja je osobina najvažnija. Springstin je uzdignut do božanstva; Frampton je napravio jedan ne baš toliko značajan album i nestao preko noći. Njihovu slavu pomračili su Kurt, Kris, Dejv, odnosno Nrvana.
Rođen je kultni bend koji će harati rok scenom do polovine devedesetih... Kurt Kobejn je zaključio da je Nirvana postala suviše slavan bend, „svaki svjesni, budni trenutak mog života je sada postala Nirvana...” Međutim, i Kris Novoselić i Dejv su počeli da ga izbjegavaju zbog upotrebe droge.
Prije koncerta su izgledali kao tri tipa koji se prvi put sreću. Međutim, u isto vrijeme Kurt je napisao neke od svojih najboljih tekstova, koje su mnogi pripisivali heroinu, iako je odavno prestao sa tim zlom, ali mu se povremeno vraćao... I kao što je snimak „Kortini Lav” lebdio iznad centra Sijetla tokom njegove sahrane 10. aprila 1994. godine, po želji pokojnika slušale su se i pjesme Kurtove omiljene grupe – Igi Pop, Bitlsi, kao i pjesme Nirvane. Kurt Kobejn se ubio jer nije mogao da podnese svoj život. I danas se većina ljudi iz svijeta rok muzike slaže sa tim. Legendarni vođa kultne rok grupe devedesetih godina, Nirvane, nije pripadao svijetu Morisona i Munsa. On nije umro od rokenrola. Umjesto toga, sjećamo ga se uz Džoplinku, Galdansa, Hendriksa, Džima Morisona, Monrosa, Brajan Džonsa, Endrju Vuda... Zvijezda koje su izgubili život zbog nepažnje. A koliko je u njima ostalo još nedopisanih tekstova, nota i izvođačke prefinjenosti.
Vendi O`Konors, majka Kurta Kobejna, izjavila je da se njen sin dobrovoljno pridružio „tom glupom klubu”, klubu rezervisanom za mrtve rokenrol zvijezde...
Rodžer Nikols
Rodžer Nikols rođen je prije sedamdesetak godina u Misuri, Američka država Montana. Sa roditeljima se preseljava u Santa Barbaru (Kalifornija).
Ispostaviće se da je njegovo odrastanje u najsunčanijem dijelu SAD i te kako imalo uticaj na atmosferu muzike koju je stvarao. Ljubav prema muzici udahnuo mu je otac, po profesiji novinar, koji je u slobodnom vremenu svirao saksofon sa svojim bendom, po klubovima Santa Barbare.
Rodžerova majka je bila profesorka klavira, pa je stalno visio pored nje i slušao je kako vježba. Logično je bilo i da on počne da uči klavir.
Krajem srednje škole počeo je da uči vilolinu, ali ju je ubrzo zamijenio akustičnom gitarom.
(Nastaviće se)