- PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Žalba Vučićeve majke Stane, knezu Miloš je poslužila kao dobar povod za Vučićevo otpuštanje iz službe. Kmetovi iz Gruže već su dolazili u Kragujevac moleći ga da njihovog starješinu ne šalje u Carigrad. Kada su ponovo došli, umjesto bilo kakvog odgovora, Miloš je pred njih izveo Stanu. Vidjevši je, kmetovi su zatražili Petra Topalovića umjesto Vučića.
Tako je Vučić razriješen kneštva u Gruži, pa se početkom septembra preselio u Poreč.
Iz Miloševih postupaka u prvim nedjeljama poslije Vučićevog protjerivanja može se zaključiti da mu je namjera bila da svog istaknutog činovnika što više ponizi i sroza mu ugled u narodu. Kunibert tvrdi da je Vučić, izveden pred sud, priznao krivicu, braneći se da ga je majka izazvala i da nije dužan da sudu polaže račune za događaje u svojoj porodici. Presudu je, umjesto suda, po običaju donio lično knez Miloš. On je Vučiću ponovo predložio odlazak u Carigrad, a u suprotnom, dozvoljavao mu je odlazak u Poreč ili Šabac, ali, Vučić je sve odbio, tražeći dozvolu za prelazak u Vlašku, jer „narod ovaj nije za njega, niti on za narod”. Ipak, krenuo je u Poreč, gdje je s Agnijom i mlađom kćerkom Ankom došao sredinom septembra.
Po dolasku u Poreč od austrijske pogranične komande tražio je dozvolu za prelazak u Vlašku, gledajući da se oslobodi propisanog boravka u karantinu. Dozvolu je dobio poslije nekoliko dana i kad je trebalo da krene, Miloš ga je spriječio, oduzevši mu najprije novce koje je imao kod sebe. Naime, Stefan Stefanović Tenka i Stanko Radović oduzeli su mu mjenicu, koju je Miloš zbog neraščišćenih porodičnih računa dodijelio Vučićevom zetu Steriji Paču. Miloš ga je, osim toga, plašio prvim Agnijim mužem i lošim odnosom Vlaha prema Srbima.
Kao Miloševo popuštanje može se razumjeti njegovo interesovanje za Vučićevu kćer, tražeći da je vrati iz Poreča, uvjeravajući da će očinski brinuti o njoj. Pokoravajući se Miloševoj volji, Vučić je krajem septembra Anku poslao u Beograd. Već u novembru 1827. Anka je udata za Stefima Jovanovića (Stevu ćurčiju) iz Beograda, a svadbu je priredio Sterija Paču, koji je o svemu obavijestio kneza Miloša.
Vučićeva imovina u Vučkovici poslije njegovog odlaska stavljena je pod nadzor Sime Paštrmca i Petra Topalovića. U Vučkovicu je, najprije, poslat jedan nadzornik, kome Vučićeva majka nije dozvoljavala ulazak na imanje. Zato je Miloš ovlastio Paštrmca da, u slučaju budućeg njenog protivljenja, nadzornik može da je istuče. Ona je odigrala svoju ulogu i Miloš više nije mario za nju. Seljacima iz Vučkovice naređeno je da obrađuju Vučićevo imanje, a na licitaciji 20. oktobra 1827. godine rasprodata je stoka iz Vučićevih obora, torova i štala.
Krajem januara 1828. godine Vučić je svoje nepokretno imanje ustupio Milošu da ga on, kako za shodno nađe, podijeli između prve žene i majke: „Vaše sijateljstvo, milostivši Gospodaru”, pisao je Vučić, „ja sam preispunjenje milosti Vašego sijateljstva, blagodejanija meni ukazana jesu beščislena i onoliko koliko ja i nijesam zasluživao da se na meni izlivaju. Ne znam kako da Vam blagodarim za nji. Jedino što mogu učiniti jeste priznati da što jesam i imam, sve to iz štedri ruku Vašeg sijateljstva imam. Grešio sam i grešio Vašem sijateljstvu, i svagda mi je praštano. I sada pritičem skutu i desnici V[ašeg] sijateljstva i ljubeći stope blagodetelja moga i molim se za milostivše oproštenije pregrešenija moji, a u isto vreme i za dalje produženije visočajše milosti Vaše nada mnom”. Mada su se početkom 1828. godine njihovi odnosi popravili, ponekad bi još sijevnula neka varnica. Po dolasku u Beograd u maju 1828. godine Vučić se ponovo zavadio s majkom i kćerima, a zetu Steriji je načinio pometnju u njegovim trgovačkim poslovima, za koju se vjerovalo da će ga upropastiti. Kada je Miloš za to saznao, od Vučića je zahtijevao da napusti zemlju, ali mu je ubrzo oprostio, pa ga je ponovo vratio u službu. Ali, Vučić Miloševe postupke nije oprostio, postavši zbog toga, prema mišljenju jednog savremenika, među prvima koji je radio na protjerivanju Obrenovića iz Srbije.
Vučić u Poreču nije sjedeo skrštenih ruku, budući da je to mjesto bila važna raskrsnica u trgovini solju između Vlaške i Srbije. Krajem 1827. godine on je već uveliko trgovao. Zbog prirode posla plovio je Dunavom i odlazio u druga mjesta izvan Poreča, a u januaru 1828. od Miloša je tražio premještaj u Smederevo.
U Srbiji se na početku rusko-turskog rata u maju 1828. vjerovalo u pobjedu ruskog oružja i konačnu potvrdu prava koja su Srbiji data odredbama Bukureškog ugovora 1812. godine i Akermanske konvencije 1826. godine. Srpski knez gledao je da angažovanjem na ruskoj strani ostvari prava na koja se Turska obavezala međunarodnim ugovorima, ali ruska diplomatija savjetovala je neutralnost.
(NASTAVIĆE SE)