-Priredila: M. MILOSAVLjEVIĆ

Novi prvosveštenik nije čak bio ni pripadnik Zadokove dinastije Onijada. Njegov zakoniti nasljednik bio je Onije Četvrti, koji je sa svojim sljedbenicima pobjegao u Egipat gdje ga je dočekao kralj Ptolomej Šesti Filometor. Filometor mu je dozvolio da podigne jevrejski hram na mjestu nekorišćenog egipatskog svetilišta u Leontopolju u delti Nila, gdje je Onije Četvrti stvorio sopstveni Jerusalim, i danas poznat kao Tel el Jehudija – Jevrejsko brdo. Ti jevrejski velikaši postali su moćne vojskovođe u Egiptu. Onijev hram sačuvan je do 70. godine nove ere, kad je uništen po Titovom naređenju.
Jerusalimci su slavili Nikanorov dan kao praznik oslobođenja. Seleukidi su zatim porazili i ubili samog Makabija; Jerusalim je pao. Juda je sahranjen u Modinu. Činilo se da je sve izgubljeno. Ali iza njega su ostala njegova braća. Dvije godine kasnije, Jonatan, Judin brat, došao je iz pustinje, ponovo porazio Seleukide i smjestio svoj dvor u Mihmasu, sjeverno od Jerusalima, koji je i dalje bio pod grčkom vlašću. Jonatan, poznat po nadimku Diplomata, nadigrao je suparničke kraljeve Sirije i Egipta kako bi povratio Jerusalim. Zatim je obnovio zidine, ponovo osveštao Hram, a 153. godine prije nove ere nagovorio je seleukidskog kralja da mu dodijeli visoki rang „kraljevog prijatelja” i prvosveštenika. Makabejac je pomazan uljem, okićen kraljevskim cvijetom i svešteničkim ruhom na najrazuzdaniji praznik, Tabernakl. Ipak, Jonatan je bio potomak seoskog sveštenika i nije imao nikakve veze sa Sadokom. Barem jedna jevrejska sekta gledala je na njega kao na „zlog sveštenika”.
Jonatana je najprije podržao egipatski kralj Ptolomej Šesti Filometor, koji je poveo vojsku uz obalu do Jope (najbliže jerusalimske luke Jafe), kako bi se njegovo faraonsko veličanstvo susrelo s Jonatanovim prvosvešteničkim. U Ptolemaju (današnja Akra), Filometor je ostvario san svakog Grka od doba Aleksandra Velikog: krunisan je za kralja Egipta i Azije. Ali u trenutku samog krunisanja, njegov konj se propeo pri pogledu na seleu­kidske slonove, i kralj je poginuo. Filometorov nasljednik bio je neprijateljski nastrojen prema Jevrejima zato što su Onije i Jevreji iz Aleksandrije podržavali Filometora. Čak i po izopačenim dinastičkim standardima, Ptolomej Osmi Eurget, kojeg su Aleksandrijci nazvali Debeljko (Fiskon), bio je čudovište. Debeljko se osvetio Jevrejima u Egiptu okupivši svoje slonove i natjeravši ih da ih pregaze, ali možda je božansko proviđenje htjelo da slonovi umjesto naroda pregaze kraljevu pratnju. Vrhunac njegove okrutnosti bilo je ubistvo sopstvenog četrnaestogodišnjeg sina, koji je potpuno vjerovao ocu. Debeljko je odrubio dječaku glavu, odsjekao mu noge i ruke i poslao ih njegovoj majci Kleopatri Drugoj. Kad je Kleopatra Tea iz Debeljkove porodice, udata za sirijskog kralja Demetrija Drugog, odlučila da ubije svog sina, dala mu je čašu otrova, ali on je onda prisilio majku da ga popije. Tako je izgledao porodični život Ptolomeja. (prim. aut.) Danas ne postoji nijedan trag Akre. Neki proučavaoci vjeruju da se uzdizala južno od Hramovnog brijega. Irod Veliki je proširio Hramovni brijeg, što znači da, vjerovatno, sravnjeno brdo Akre sada leži pod platformom Hrama na kojoj se danas uzdiže džamija Al Aksa. Onima koji se pitaju zašto je ostalo tako malo tragova od, na primjer, Davidovog kraljevstva, ovo pokazuje i da ogromne građevine mogu da ne ostave nikakav arheološki trag.
(NASTAVIĆE SE)