-PIŠE: BORIVOJE ĆETKOVIĆ

Janko Spasojević, ključni čovjek emisara koji su došli u Crnu Goru da organizuju ujedinjenje, tipičan je politički konvertit, lako je mijenjao ubjeđenja – evoluirao je od velikog prijatelja knjaza Nikole, do njegovog ljutog neprijatelja. Za kapitulaciju Crne Gore i njenu katastrofu on je isključivo okrivio crnogorskog kralja i njegove sinove i kamarilu. Pristalice kralja Nikole nastojali su da ga prikažu kao „ispravna” – da nije krivac za lovćensku izdaju i kapitulaciju.
„I što je najžalosnije”, veli Spasojević, „njihov cilj je bio da se kralju očuva dinastija i povrati kruna, čak i da postane `car balkanski`”. Spasojević se poziva na izjavu „jednog aktivnog ministra”, koji je 25. septembra, kada je bivši kralj slavio svoj rođendan, u prisustvu „dvorana i velikodostojnika”, pozdravio ga ovim riječima: „Ove godine ovako slavio svoj rođendan, gospodaru, a docnije da ga proslaviš, kao car balkanski”. (Spasojević, „Crna Gora i Srbija” 1919: 11.)
Da crnogorsko udvorištvo nema mjere dobro je poznato. I to ne treba da čudi, ali je neshvatljivo da je gospodar do te mjere izgubio svaku sposobnost procjene situacije u kojoj se nalazio – odavno naviknut na laskanje svojih podanika i pod starost volio je da čuje priče o „balkanskom caru”.
Ubrzo nakon Spasojevićeve ostavke u kabinetu Andrije Radovića (11. januar 1917.) „obrazovan je krajem marta u Parizu Središnji crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, koji je sebi stavio u zadatak, da radi na ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom, odnosno Jugoslavijom. Za predsjednika odbora izabran je Andrija Radović, koji je inače obrazovao drugu vladu kralja Nikole.
Andrija Radović, (1872-1947), za kojeg Jovan Ćetković smatra da je bio „pravi istinski prijatelj kralja Nikole, a ne onakav kavim su ga docnije predstavljali protivnici ujedinjenja”, uputio mu je 6/19. 1916. konkretan predlog za ujedinjenje Srbije i Crne Gore i ponudio vrlo povoljne uslove da se odrekne prestola u korist svog unuka regenta Srbije Aleksandra... Kraljevo pristajanje na predlog o ujedinjenju Srbije i Crne Gore nije trajalo dugo – do njegovog odlaska u Italiju.
„Po povratku iz Italije”, piše Ćetković, „kralj sasvim odbacuje Radovićev predlog o ujedinjenju i zauzima otvoren i borben stav za očuvanje svog malog prestola, naslanjajući se na Italiju koja je već bila preduzela otvorenu akciju, da onemogući ujedinjenje jugoslovenskih pokrajina u jednu državu, a specijalno ujedinjenje Crne Gore i Srbije”. (Ćetković, „Ujedinitelji”, 1940: 233.)
Crnogorski odbor u Parizu počeo je izdavati list „Ujedinjenje” u Ženevi. List je uređivao profesor Ilija Lalević. Nezavisno od Radovića i prije njega, jedan broj intelektualca u inostranstvu aktivno je radio na ujedinjenju. Ćetković među prvima pominje dr Mihaila S. Vukčevića – naziva ga doajenom crnogorske emigracije. Slijedi poduži spisak angažovanih intelektualaca: Risto Jojić, Todor Božović, Jovan Đonović, Stevo Bogdanović, Čedo Pavić, Milutin Tomić, Stojan Cerović, Mihailo Božović, Đuro Vukmirović, Gligorije Vukčević, Mihailo Rajičković, Petar Novaković, Mihailo S. Prlja, Miloš Rašović, Miljan Radović i drugi. Pisac „Ujedinitelja” posebno je naglasio ulogu crnogorskih vojnika i oficira opredijeljenih za narodno ujdinjenje koji su se u redovima srbijanske vojske borili na Solunskom bojištu. Među njima mnogi su se istakli junačkim podvizima, a naročito kapetan Boško Bulatović – viteški je pao na Solunskom frontu.
U sastav Središnjeg narodnog odbora za ujedinjenje, pored Radovića, ušli su kao članovi: Luka Pišteljić, Danilo Gatalo, Miloš Ivanović, Janko Spasojević i Jovan Đurašković. Prvih dana ušao je bio i bivši ministar Pero Vučković, pa se docnije predomislio i vratio kralju Nikoli i njegovoj politici.
S Odborom u Parizu stupile su u vezu i sve druge crnogorske organizacije iz Amerike, Rusije, Švajcarske, Grčke. (Ćetković, „Ujedinitelji” 1940:238.)
Postavljaju se dva ključna pitanja: prvo, zašto u Odboru nema prethodno pomenuih istaknutih intelektualaca – boraca za ujedinjenje i drugo, kako to da niko od njih nije bio upućen sa srpskom i savezničkom vojskom u Crnu Goru da bi se angažovali na ujedinjenju?
(Nastaviće se)

---