-Piše: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ
Sem toga, zdravlje i snaga reditelja
Volasa Makatčona ubrzano su opadali, pa kompanija više nije mogla da održi svoj standardni ritam produkcije od dva jednorolna filma nedjeljno. Potreba da se zaposli novi reditelj bila je očigledna, ali nekolicina iskusnih filmskih reditelja onog vremena je bila već zaposlena. Grifitu, koji je tu radio kao glumac i pisac scenarija, uskoro se ukazala prva šansa da režira – to mu je ponudio generalni direktor firme Biograph
Henri Marvin, i to pošto je čuo nekoliko oštroumnih opaski koje je
Grifit uputio Marvinovom bratu Arturu, takođe snimatelju u studiju.
Karakteristično za njega, Grifit je za temu svog prvog filma izabrao melodramsku (i rasističku) priču o djetetu koje su oteli Cigani i koje je na nevjerovatan način spaseno pošto je savladalo riječne brzake u praznom buretu za vodu. Nazvano „Doživljaji male Doli“, to djelo je bilo zapravo „Spasen iz orlovog gnijezda“, samo bez orla – jedan od velikog broja tada popularnih filmova potjere na temu izgubljenog ili otetog djeteta. Grifit je taj film snimio za dva dana, u junu 1908, u Saund Biču u Konektikatu, uz dragocjene savjete i moralnu podršku
Bicera i
Artura Marvina, koji su bili snimatelji. Mada film skoro ni po čemu nije bio inovativan, bio je dovoljno pristojno napravljen da obezbijedi Grifitu ugovor o rediteljskom angažmanu u kompaniji Biograph, i platu od 45 dolara nedjeljno plus tantijeme od jednog mila (jedna desetina centa) po dužinskoj stopi filmske trake na svaku prodatu kopiju. Do jula, kada je film „Doživljaji male Doli“ prvi put prikazan, Grifit je već režirao još pet filmova i završio film koji je započeo jedan drugi reditelj. Tokom narednih pet godina, Grifit je režirao više od 450 jednorolnih i dvorolnih filmova za American Biograph, eksperimentišući sa svakom tehnikom igranog filma koju će kasnije primijeniti u filmovima „Rađanje jedne nacije“ (1915) i „Netrpeljivost“ (1916) i koje će prerasti u filmski bukvar. Ipak, izgleda da je Grifit jedva bio svjestan svojih inovacija, bar kada je riječ o samom procesu pravljenja filma. Za njega su to bili neformulisani rezultati rješavanja praktičnih problema, a ne apstraktno teoretisanje, a njegov metod rada je bio uvijek intuitivan i empirijski prije nego formalistički. Bez ograničenja konvencijama igranog filma, jer ih je u to vreme bilo veoma malo, Grifit je jednostavno primjenjivao u svojim filmovima pravljenim za Biograph ono što bi se najbolje pokazalo u datim okolnostima, a u skladu s dinamikom priče. Ako je uopšte i primijenio bilo kakvu metodologiju rada, ona se sastojala od pravljenja analogija s konvencijama pozorišnog komada, koje je implicitno poznavao iz svog dugogodišnjeg iskustva pozorišnog glumca, kao izvjesnih jedinstvenih filmskih strukturnih sredstava koja je otkrio u toku samog rada. Narativna sredstva viktorijanskih romana, koja je Grifit zavolio još u mladosti, takođe su mu poslužila kao model za inovacije.
I najzad, Grifit je kombinovao sopstvene analogije između dramsko-romansijerskih i kinematografskih modela naracije sa istorodnim modelima drugih, kao što su „Porter i Pastrone“, i pretopio ih u vizuelni jezik naracije kojoj smo dali generičko ime „film“.
Grifit je, zapravo, tokom svoje karijere ostvario skoro kompletan prenos narativnih modela XIX vijeka u filmske termine, omogućivši snagom, ugledom i prestižom svojih filmova da film i ostane pretežno igrani, narativni oblik umjetnosti sve do vremena kada će nastati i neka nova tehnologija ili ideologija, koja će ga toga osloboditi. Prvi Grifitov pomak u pravcu klasične igrane forme je primjena međukadrova ili inserata u filmu „The Greaser's Gauntlet“ (1908), koji je snimljen četiri mjeseca poslije filma „Doživljaji male Doli“. Kao dio nove ozbiljnosti koju je unio u svoj rad, Grifit je nastojao da poveća emocionalnu snagu scene u kojoj je mlada žena upravo spasila čovjeka od rulje koja je htjela da ga linčuje. Da bi to postigao, on je montirao polutotal drveta za vješanje s mnogo bližim srednjim planom istog prostora, prikazujući dva glumca od glave do pete (figure u prostoru) dok izmjenjuju male darove u znak prijateljstva.
(NASTAVIĆE SE)