-PRIREDILA: ŽIVANA JANjUŠEVIĆ
Malo prije mog devetog rođendana, nastavlja Snouden, moja porodica se preselila iz Sjeverne Karoline u Merilend⌠Živjeli smo u Kroftonu, na pola puta između Anapolisa i Vašingtona, gradu na zapadnom obodu okruga En Arundel... Za moje roditelje to je bio uzbudljiv životni period. Krofton je predstavljao ljestvicu više za oboje, kako u finansijskom, tako i u društvenom smislu⌠Mom ocu je bilo potrebno samo četrdeset minuta da stigne na posao. Naime, bio je stariji vodnik u Aero-nautičkoj inženjerskoj diviziji pri Vrhovnom štabu Obalske straže, koji je u to vrijeme nalazio u Bazard Pointu u južnom dijelu Vašingtona, odmah pored baze Fort Lezli Dž Makner. Moja majka je stizala na posao za dvadeset minuta, a radila je u Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji, čiji je štab bio smješten u zdepastoj futurističkoj građevini sa antenama na vrhu i obloženoj bakrom da bi se komunikacioni signali zadržali unutra i predstavljala je srce Fort MidaâŚ
Fort Mid je bio samo mjesto gdje je radila moja majka zajedno sa još 125.000 službenika, od kojih je otprilike 40.000 živjelo u našem naselju zajedno sa svojim porodicama. Baza je bila stjecište za 115 vladinih agencija uz koje su bili i predstavnici snaga iz svih pet rodova vojske. Da bih vam malo bolje objasnio, recimo, od pola miliona ljudi koji su živjeli u okrugu En Arundel, na svakih osamsto ljudi jedan je radio u pošti, svaki trideseti stanovnik je radio u državnim školama, a svaki četvrti stanovnik je radio za kompaniju ili agenciju ili je služio u jednom od ogranaka koji su bili povezani sa Fort Midom. Baza je imala svoje pošte, škole, policiju i vatrogasce. Djeca iz kraja, djeca vojnika i civili bi se svakodnevno okupljali na časovima golfa, tenisa ili plivanja. Iako nismo živjeli u Fort Midu, moja majka je kupovala hranu i kućne potrepštine u velikim količinama u prodavnici u bazi i pravila rezerve. Koristila je i prednosti tamošnjeg trgovačkog centra, prvenstveno mogućnost kupovine neoporezovane odjeće za sestru i mene jer bismo je brzo prerasli.
Možda bi bilo najbolje da čitaocima koji nisu odrasli u takvom društvenom miljeu kažemo da zamisle Fort Mid i njegovo okruženje, ako ne i cio Beltvej, kao jedan ogroman grad kompanija u naglom razvoju. To je mjesto čija monokultura ima mnogo toga zajedničkog sa, recimo, Silicijumskom dolinom, s tom razlikom što Beltvejev proizvod nije bila tehnologija, već sama vlada.
Trebalo bi da dodam da su moji roditelji imali pristup najvećim državnim tajnama, a moja majka je, uz to, prošla i sveobuhvatnu provjeru poligrafom – što je predstavljalo još viši nivo bezbjednosne provjere kome nisu bili podvrgnuti ni pripadnici vojske. Najsmješnije od svega bilo je to što položaj moje majke nije bio ni blizu špijunskom. Bila je službenik nezavisne asocijacije koja se bavila pitanjima osiguranja i penzionih fondova i služila je isključivo zaposlenima u Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji – koja je, u suštini, obezbjeđivala špijunima plan za odlazak u penziju. Ipak, da bi obradila sve podnijete obrasce za penziju, morala je da bude temeljno istražena i ispitana kao da će se padobranom spustiti u džunglu i izazvati državni udar.
Nije mi bilo sasvim jasno čime se moj otac bavio, a nije ni danas, mada moja neobaviještenost u vezi sa tim uopšte nije neobična. U svijetu u kome sam odrastao, niko nije govorio o svom poslu, ne samo djeci, nego ni bilo kome drugom. Iako je mnogim odraslim ljudima oko mene bilo zakonom zabranjeno da razgovaraju o svom poslu, čak i sa svojom porodicom, po mom mišljenju mnogo preciznije objašnjenje nalazilo se u tehničkoj prirodi njihovog posla i vladinom insistiranju na usitnjavanju procesa poslovanja. Stručnjaci koji se bave tehnologijom skoro nikad, ili veoma rijetko, imaju predstavu o široj upotrebi ili političkom uticaju projekata u kojima učestvuju. Posao koji obavljaju od njih uglavnom zahtijeva toliko uskospecijalizovano znanje da, kad bi na roštiljskoj zabavi počeli da pričaju o njemu, niko ih ne bi ponovo pozvao jer nikoga to ne interesuje. Kad malo bolje razmislim, možda nas je to i dovelo tu gdje jesmo.
(NASTAVIĆE SE)