Koordinator programa vladavine prava u Građanskoj alijansi Zoran Vujičić ocijenio je da se u Crnoj Gori svake dvije godine vrše amnestije osuđenih lica bez analize posledica tog čina. Prema njegovim riječima, sam čin amnestije ne smije se zloupotrebljavati u predizbornim trkama, već prije svega mora da koristi pravu, pravdi i humanosti. Veliki broj amnestija, ističe Vujičić, obesmišljava rad sudija.
– Prije svega treba istaći da je amnestija čin milosti države i kao takav treba da postoji u kaznenom sistemu. Međutim, ovom problemu se ne može pristupiti jednostrano. Naime, kada je Crna Gora u pitanju amnestija gubi smisao iz više razloga, počev od činjenice da se od proglašenja nezavisnosti svake dvije godine amnestije sprovode bez iole dublje analize posledica tog čina, bez uključivanja šire društvene zajednice i bez komunikacije sa oštećenom stranom. Sada je, valjda, svima jasno da se ovaj institut ne može zloupotrebljavati u predizborne svrhe, već se isključivo mora koristiti u cilju pravde, humanosti i stvaranju novih vrijednosti i garancija da se učinjena nedjela ne ponove ili svedu na minimum. Ovoliki broj amnestija direktno obesmišljava i rad sudija, pa se pravom nameće pitanje da li bi prilikom odmjeravanja kazne trebalo uzeti u obzir i česte amnestije – kaže on.
Zakonska rješenja, smatra Vujičić, moraju biti zasnovana prije svega na humanosti i potpunoj resocijalizaciji.
Saradnica programa u Centru za građansko obrazovanje Tamara Milaš kaže da se u Crnoj Gori olako amnestiraju lica osuđena za najteža krivična djela. Naglašava i da su oni ranije ukazivali da bi dodjeljivanju amnestije trebalo restriktivnije pristupiti.
– Izuzetno je važno utvrditi jasne kriterijume za eventualno izuzeće nekih krivičnih djela iz instituta amnestije, ali i uraditi analizu posledica svih dosadašnjih amnestija, kako bi se išlo u dalji proces efikasnog amnestiranja. U suprotnom, bez jasnih kriterijuma u pitanje bi se mogao dovesti i kredibilitet sudskih odluka, kao i efikasnost samog instituta amnestije kao važnog sistema resocijalizacije – kaže Milaš.
Ona smatra da ključ rješenja nije u promjeni zakonske regulative i pooštrenju kaznenih odredbi za počinioce teških krivičnih djela, pa i u ubistava.
– Te kazne su propisane rasponskim rokom, pa sudovi, cijeneći dokazni postupak u konkretnim slučajevima, odlučuju o visini sankcije i imaju prostor da je adekvatno odmjere. Sudovi su ti koji treba da procijene kada i u kojim okolnostima kazne treba da budu strožije, odnosno da se ide do zakonskog maksimuma kod svih počinioca krivičnih djela. Ali neophodno je jačanje mehanizama prevencije svih devijantnih oblika ponašanja u društvu kako bi smanjili nastupanje teških ili fatalnih posledica bolnih za pojedinca i društvo – navodi ona.
Poslanik Demosa Zoran Miljanić je najavio da će inicirati izmjene Krivičnog zakonika, vezano za najteža krivična djela. Crna Gora nije imala doživotnu kaznu u Krivičnom zakoniku, dok je smrtna kazna iz Ustava izbrisana 1992. godine. Deset godina kasnije ona je na sugestiju Savjeta Evrope izbrisana i iz KZ-a.
Miljanić je kazao da će zbog sve većeg broja brutalnih ubistava u Crnoj Gori inicirati uvođenje doživotne zatvorske kazne.
– Po ko zna koji put ukazuje se da je kaznena politika u Crnoj Gori blaga, posebno za najteža krivična djela – poručio je ranije Miljanić.
Krivičnim zakonikom je propisano da se za teška ubistva može maksimalno izreći 40 godina zatvora.
Kriminolog Velimir Rakočević kaže da je nedopustivo da amnestija obuhvati lica koja su osuđena za najteža krivična djela.
– Amnestija za najteža krivična djela je neprihvatljiva jer se na taj način obesmišljavaju krivične sankcije i anulira rad sudova. Amnestijom se u isti koš stavljaju izvršioci svih krivičnih djela što je neprihvatljivo. Za najteža krivična djela nema amnestije – upozorio je Rakočević, naglašavajući da ne bi smjela da se amnestiraju lica osuđena za teže zločine, tj. oni kojima je izrečeno preko deset godina zatvora.
D.Ž.
Za godinu
pomilovano
49 lica
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović lani je pomilovao 49 osuđenih lica. Vujanović je donio tri odluke kojima je uvažio molbe za pomilovanje osuđenih lica za počinjena krivična djela protiv imovine dok je iz oblasti krivična djela protiv platnog prometa i privrednog poslovanja pomilovao osam osuđenika.