Nekadašnji pripadnici jugoslovenske i hrvatske tajne službe Josip Perković (71) i Zdravko Mustač (74) osuđeni su juče u Minhenu na doživotnu robiju zbog saučesništva u ubistvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, koje su počinili 28. jula 1983. godine u Volfrathauzenu. Ranije, tačnije 2008. godine, na istom sudu Krunoslav Prates osuđen je takođe na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubistvu.
Iako se u medijima duže vrijeme spekulisalo kako bi kontroverzni crnogorski biznismen Branislav Mićunović mogao biti pozvan na suđenje u Minhen, jer je jedini koji zna ko je ubio Đurekovića, njegovo ime se ne spominje u detaljnom obrazloženju presude za ubistvo hrvatskog emigranta. Čak se spekulisalo da je Mićunović i učesnik u tom zločinu. Osim njega, u presudi se ne pominje ni njegov kum, sada pokojni Đorđe Giška Božović, za koga su mediji, pozivajući se na izvore iz istrage, tvrdili da je jedan od izvršilaca ubistva.
Oglašavajući krivim Perkovića i Mustača sud u Minhenu odbacio je teze odbrane da njemačka tajna služba BND nije ustupila sve dokaze. Ipak, navedeno je da ni hrvatska strana nije ustupila sve tražene dokumente.
– Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka Službe državne bezbjednosti (SDB), dok je Josip Perković vršio funkciju čelnika odjeljenja SDB-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu – kazao je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster u obrazloženju presude.
Sud je zaključio da je Mustač krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne sa pripremama za likvidaciju Đurekovića, čime su odbačene tvrdnje odbrane da je za likvidaciju Đurekovića bio zadužen savezni nivo SDB, poznatiji kao Udba.
– Motiv za uklanjanje Đurekovića utemljen je u njegovom neprijateljskom djelovanju i upletenosti u malverzacije u državnoj naftnoj kompaniji Ina. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom, koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko miliona dolara postao veliki teret za republičko rukovodstvo – objasnio je sudija Dauster.
Državno tužilaštvo je u završnoj riječi prošle nedjelje krivično djelo pomaganja u ubistvu prekvalifikovalo u učestvovanje u ubistvu sa predumišljajem, za šta je, prema njemačkim zakonima, predviđena doživotna kazna. Tužilaštvo smatra da je tokom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković direktno učestvovao u organizaciji ubistva Stjepana Đurekovića.
Đureković je do odlaska u Njemačku obavljao visoke menadžerske funkcije u Ini. Njegovo tijelo je izrešetano, a glava smrskana sjekirom u podrumu štamparije u Njemačkoj, gde je štampao propagandni materijal protiv tadašnje SFRJ. Ubistvo Đurekovića naredio je, kako se vjeruje, Stane Dolanc, tadašnji ministar policije.
Odbrana je tokom suđenja pobijala motiv ubistva, tvrdeći da je Đureković ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Njemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Ubistvo je, prema njihovima tezama, izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u saradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti).M.V.P.
Prates ključ garaže predao Perkoviću
Prates koji je 2008. osuđen na doživotnu robiju, kako je sud tada zaključio, ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao je Perkoviću, koji ga je proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev saradnik u Njemačkoj, takođe je pratio Đurekovićevo kretanje. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne bezbjednosti.