Podgoričanin Besim Gilić tvrdi da njegov sugrađanin Toni Đokaj nema nikakve veze s eksplozivnom napravom koja je prošle godine pronađena u njegovoj kući u Tuzima. Gilić tvrdi da su ga policajci primoravali da kaže da je bomba Đokajeva, što nije tačno. On je u izjavi za „Dan” demantovao policijsko saopštenje u kojem je navedeno da je Đokaj napravio eksplozivnu napravu koja je pronađena kod Gilića, a koja je navodno bila namijenjena za likvidaciju.
Gilić tvrdi da je bombu uzeo od sada pokojnog prijatelja Đ.D. Prema njegovim navodima, Đ.D. mu je tražio na zajam 200 eura.
– Ja sam ga pitao: „Šta ćeš mi dati kao zalog za pozajmicu dok mi ne vratiš pare”. On je rekao da će mi dati neku spravu za koju se poslije ispostavilo da je bomba. To je bilo zapakovano u žutu, a zatim ubačeno u crnu kesu. Ja sam tu spravu stavio u kofer koji se nalazi u pomoćnom objektu pored moje kuće. Nažalost, moj drug je poginuo poslije tri mjeseca. Bomba je ostala kod mene i ja nijesam znao šta da radim sa njom – kaže Gilić.
Eksplozivnu napravu pronašla je njegova majka kada je čistila objekat pored kuće. Pošto su ona i rođak prijavili to, policija je, tvrdi Gilić, došla i uzela bombu koju su aktivirali. Nakon tri dana njega su priveli zbog držanja bombe.
– Pet inspektora me je tjeralo da priznam, odnosno da optužim da je bomba Tonija Đokaja. Tražili su da priznam da sam ja bacio bombu. Dalje su mi prijetili da će mi čitava porodica biti osuđena ako ne priznam i ne potpišem da je bomba Đokajeva. Ako kažem da je njegova, rekli su mi da će me pustiti za pet minuta, a ako ga ne optužim da ću dobiti pet godina zatvora – dodaje Gilić.
Pošto je odbio da optuži Đokaja, tvrdi ovaj Podgoričanin, spustili su ga u prostoriju iz koje su ga kasnije izveli kako bi odgovarao na poligrafu. Gilić tvrdi i da su sva pitanja na poligrafu bila vezana za Đokaja, te da je i tada ponovio da on nema veze s ekskplozivnom napravom, već da je ona vlasništvo njegovog sada pokojnog druga. Podgoričanin je optužio policiju i kazao da pošto je ovo prvi put da biva uhapšen, nije znao da ima pravo na advokata i tokom poligrafskog ispitivanja. Navodno, inspektori su mu rekli: „Pričaj, ne treba ti advokat ni za šta”.
Gilić kaže i da se odlučio da reaguje na ovaj način kako bi pokušao da ispravi nepravdu prema nevino optuženom čovjeku.
– Imao sam ljudsku potrebu da na ovaj način iznesem pravu istinu o ovom događaju. Odgovorno tvrdim da Toni Đokaj nije imao nikakve veze s ovom bombom niti bilo čim što ima veze sa mnom i sa mojom porodicom. Smatram da je sve ovo vezano za njega iz iste kuhinje iz koje su meni nudili da optužim nevinog čovjeka. Ja ne bih mogao podnijeti da nastavim da ćutim na ovakve optužbe, a da znam šta se zaista dogodilo – dodao je Gilić.
Tvrdi i da Đokaj nikada nije ni vidio spornu bombu, te da zbog toga reaguje nadajući se da nevini čovjek neće odgovarati zbog nečega što je on uradio.
Gilić je rekao i da je u zatvoru proveo sedam mjeseci zbog posjedovanja ove eksplozivne naprave, a da se u istinitost njegovih navoda mogu svi uvjeriti uvidom u spise predmeta jer je dajući svaku izjavu tvrdio da Đokaj nema veze s bombom.M.V.P.
Tužilac mi se smijao u lice
Osim postupanja policajaca, Gilić je optužio i tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici N.B. da se ponašao neprofesionalno prema njemu.
– Tužilac koji me je ispitivao držao je telefon u rukama i pitao me čija je ova bomba. Ja sam rekao da mi je Đ.D. dao, a on mi je s osmijehom rekao: „Je li Đ.D. ili Tonija Đokaja?”, dok mi je duvao dim u lice – kaže Gilić.
Tvrdi i da mu je tužilac prijetio da će loše proći. Nakon tog saslušanja sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici pitao ga je ostaje li pri do tada datim izjavama. Pošto je on ponovio svoje navode, određen mu je pritvor.