Suđenje optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine nastavljeno je juče u podgoričkom Višem sudu. Jučerašnje suđenje obilježio je verbalni sukob između odbrane i tužioca, kada je optuženi poslanik Demokratskog fronta Milan Knežević specijalnom tužiocu Milivoju Katniću rekao da će ga lično on uhapsiti.
Svjedok saradnik Saša Sinđelić, koji je i juče odgovarao na pitanja advokata odbrane, kazao je da ne zna za šta je prvi put bio osuđen. On je optužio advokate odbrane da pokušavaju da izmisle različite procese koji se vežu za njega, iako se zapravo radi samo o jednoj presudi. Krunski svjedok tužilaštva u ovom postupku tvrdi da mu je policija ranije smještala krivična djela.
Ipak, odbrana je negodovala što je tužilac Katnić dopunjavao odgovore koje je svjedok saradnik davao na njihova pitanja, a da za to nije opomenut od suda. Tako, na pitanje advokata Miroja Jovanovića Sinđelić je rekao da je “motorole” koje su trebale da koriste demonstranti kupovao u prodavncii “Snajper”, a Katnić je dodao: “I u drugim radnjama”.
Jovanović je pitao Sinđelića i da li je osuđivan zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksploziva, a on je odgovorio da je zbog ispaljivanja dva metka u vazduh prvo osuđen na 11 godina, pa na 10 godina, a onda na sedam godina zatvora. Tvrdi da nikada nije pucao na policiju iako je osuđen za takvo krivično djelo. Sud nije dozvolio da Sinđelić odgovori na pitanje da li mu je Demokratski front namjestio osudu o kojoj govori.
Sinđelić je kazao da je lično platio svoj put u Moskvu u martu 2015. godine. Sudija Suzana Mugoša nije mu dozvolila da odgovori na pitanje koliko je majica sa haube potrebno prodati da bi se kupila karta za Moskvu.
Sinđelić je kazao da se ne sjeća ko se kome nije javio i da nije bilo naročite potrebe da se u martu 2015. vidi sa Eduardom Šišmakovom. Advokat Jovanović je ukazao na razliku u njegovom iskazu, jer je na saslušanju kod tužioca kazao da mu se Edi nije javljao, dok je na pretresu kazao da se on nije javio Ediju zbog svojih poslova.Sinđelić je kazao da se skoro svakodnevno čuo sa Edijem preko interneta i da nije relevantno da li su se vidjeli baš tog dana.
Na pitanje da li je ikada organizovao neki skup, Sinđelić je naveo da je organizovao navijače za odlazak na utakmice.
On tvrdi da Edi nije od njega tražio da se „lupa sa policijom”.
Advokat Jovanović je upitao Sinđelića da li je tačno da ga u nacionalističkim krugovima zovu Alija, ali je sud uskratio odgovor na to pitanje.
Sinđelić je kazao da ne zna koliko puta je bio u zgradi Specijalnog tužilaštva, a advokat Jovanović ga je podsjetio da se ranije mogao sjetiti mnogo sitnijih detalja. Sinđelić je naveo da nije brojao zgrade u SDT-u i da ni sad ne zna koja je to zgrada.
Advokat Jovanović je prokomentarisao da je Sinđelić detaljno opisao zgradu u Moskvi u kojoj je bio dva puta, a ne može da opiše zgradu SDT-a u kojoj je bio najmanje pet puta.
Advokat Jovanović ga je pitao da li je Edi homoseksualac, ali je sudija Mugoša zabranila odgovor na to pitanje. Potom je pitao Sinđelića da li je zaljubljen u Edija, ali je i taj odgovor zabranjen, a Jovanović je upozoren.
Sinđeliću je zabranjeno i da odgovori na pitanje da li je radio ljekarski pregled prilikom polaganja vozačkog ispita. Sudija Mugoša je kazala da je svjedok rekao da se može nabaviti njegova medicinska dokumentacija, ali je advokat Jovanović rekao da ne zna kako da nabavi ta dokumenta.
Svjedok saradnik je kazao da je ranije uništavao hard-diskove i dio materijala, a da je sve što je imao kod sebe kada se predao dao Bezbjednosno-informativnoj agenciji.
Kazao je da ga je Edi uglavnom nazivao „Vuk”, a nekada i Aleksandar. Rekao je da nije vidio rezultate poligrafskog ispitivanja, ali da mu je Edi rekao da je 100 odsto prošao. On je naveo da se nikada nije fotografisao sa Edijem.
Sud je uskratio i odgovor na pitanje da li ga je djeda Hamid Alić zvao Aleksandar i ko mu je kršteni kum. Odbrana je pitala kako da provjere Sinđelićev iskaz da mu je Aleksandar kršteno ime i pod kojim imenom je zaveden kao svjedok saradnik jer se ne dozvoljava pitanje gdje je kršten i ko ga je krstio.
Sinđelić je kazao da zna broj tablica džipa u kom ga je Edi vozio po Moskvi. Na pitanje da li je Edi imao vozača, Sinđelić je kazao da je bilo ljudi oko njega koji su ga pratili u drugim kolima i da je on njih doživljavao kao njegovo obezbjeđenje, ali da je Edi vozio kada je on bio u Moskvi.
On tvrdi da ga je u Beogradu vozilo lice koje se pominje u optužnici po imenu Vladimir Popov i da misli da ga je Edi pomenuo, ali nije siguran. Nije mogao da se sjeti koliko puta se to desilo, a kazao je da je to bilo svakog puta kada su se sastajali mimo Kalemegdana.
Sinđelić je istakao da nije bilo potrebe da pita Edija o kome se radi jer ga je on ranije predstavio kao svog čovjeka.
– Tip vozila mi nije bio poznat, novija su vozila i mijenjali su ih stalno. Ostavljali su vozilo podalje i to lice je ostajalo tamo, a Edi je prilazio. Jednom prilikom sam vidio da ima srpske tablice – dodao je Sinđelić.
Sinđelić je kazao da niko nije bio zadužen da provjeri ispravnost oružja koje je nabavio Mirko Velimirović i da nikada nije čuo da je neki „kalašnjikov” zakočio.
Sinđelić je sudu predao ličnu kartu i vozačku dozvolu. Odbrana je zatražila da dobiju fotokopiju dokumenata, tvrdeći da lična karta koja je dostavljena nije važeća. Svjedok je pojasnio da je lična važila do 31. decembra 2016. i da trenutno ne može da izvadi novu jer se nalazi u Crnoj Gori, ali da ima pasoš koji važi.
Odbrana je tražila da im se dostavi kopija Siđelićevog pasoša i kopija svih stranica u pasošu.
Sinđelić je ispričao da je Edija stalno pitao za planirana dešavanja u Podgorici i da je on davao garanciju za te ljude da će biti u redu i da će i ako budu uhapšeni biti pušteni nakon smjene vlasti. Advokat Jovanović je pitao Sinđelića da li je upitao Edija šta će im 500 ljudi za protest u Podgorici, a svjedok saradnik je odgovorio da nije na taj način.
Tvrdio je i to da je više „ravnogoraca” pominjalo da je Velimirović odbio da radi za albansku policiju.
Sudija Mugoša nije dozvolila Sinđeliću da odgovori na pitanje koja je himna panslavističkog pokreta. Nije mu dozvolila ni da odgovori da li zna da je himna tog pokreta „Hej, Sloveni”. Nije mu dozvoljen ni odgovor na pitanje da li zna da je himna „Hej, Sloveni” bila himna komunističke Jugoslavije.
Sinđelić je naveo da je vozio kombi kada se sreo sa Velimirovićem, kao i tokom prva dva susreta sa Bratislavom Dikićem i kada je imao susret sa Velimirovićem i Predragom Bogićevićem, kao i sa Nemanjom Ristićem. Kad se predao, kako je naveo, policiji je rekao da je koristio to vozilo, otišao tamo gdje ga je parkirao i dao im ključeve.
– Vjerovatno se i sada nalazi na parkingu policije. Ne znam gdje ostavljaju vozila koja su uzeta – kazao je Sinđelić.
VJ.DAMJANOVIĆ
Tražio garancije da ga ne ubiju
Sinđelić je kazao da je kada se desio napad na njega na Avali shvatio da je izdat i da žele da ga ubiju da ne bi pričao o onome o čemu sada priča. On je naveo da je tražio garancije da može bezbjedno da dođe u Crnu Goru i da dobije status svjedoka saradnika.
Sa štandova „poletio” za Moskvu
Svjedok saradnik je kazao da je u trenutku kada ga je Edi zvao da hitno dođe u Moskvu radio na pravljenju štandova na Vidikovcu za čovjeka sa kojim je imao dugogodišnju saradnju. Sinđelić je potvrdio da je to radio za firmu Beo knjiga i da se čovjek za kog je radio zove Rade.
Svjedok je kazao da se ne sjeća da li je osuđivan za krivično djelo teške krađe u više različitih postupaka. On je kazao da ne može da se sjeti ni kada je prvi put osuđen niti zbog čega. Advokat Jovanović je pitao da li Sinđelić dozvoljava mogućnost da je u Loznici osuđen zbog teške krađe, a svjedok saradnik je kazao da je njemu svašta podmetano od strane policije.