Poznati pozorišni reditelj Gorčin Stojanović režiraće predstavu „Mačak u čizmama” u Gradskom pozorištu Podgorica. Riječ je o tekstu Igora Bojovića, čiji je „Mačor u čizmama” adaptacija poznate bajke koju je prvi put zabilježio i objavio Šarl Pero.
Stojanović je reditelj koji iza sebe ima preko 30 pozorišnih režija, filmove „Stršljen” i „Ubistvo sa predumišljajem” i dvije kultne TV serije, „Lisice” i „Ono kao ljubav”. Ali, ovaj pozorišni poslenik bavi se i novinarstvom, već godinama piše veoma čitane kolumne u kojima pretresa našu društvenu zbilju. U toj zbilji najviše mjesta ima za fudbal, kroz koji se, bar kad je Stojanović u pitanju, prelama sve ono što smatramo bitnim. Od nedavno Gorčin Stojanović stoji na čelu Jugoslovenskog dramskog pozorišta kao umjetnički direktor.
Stojanović je u dosadašnjoj, veoma uspješnoj karijeri, režitao gotovo sve pozorišne žanrove, komedije, tragedije, drame... klasike i savremenike, a Bojovićev „Mačor u čizmama”, čiju je praizvedbu gledao davno u pozorištu „Boško Buha”, smatra podjednako dobrim komadom i za djecu i odrasle.
- Kao i „Čarobnjak iz Oza” koji sam upravo pogledao, sve dobre priče za djecu su i priče za odrasle. Istina je da postoje „djeca u nama”. Ali, „Mačor u čizmama” biće namijenjen gledaocima čista srca. Vjerujem da je tako sa svim pozorištima i svom književnošću za djecu, ili onom koju mogu najmlađi da čitaju. Znate, nikada nećemo znati na koga je mislio Egziperi kada je pisao „Malog princa”. I Kiš je odredio u podnaslovu svoje „Rane jada” – „Za djecu i osjetljive”. Nadam se da će ovaj „Mačor u čizmama” koji ću režirati u Gradskom pozorištu biti upravo `za djecu i osjetljive` - kazao je Gorčin Stojanović.
Bojovićevo čitanje bajke „Mačak u čizmama” ima reminiscencije na Šekspira, na „Sirana de Bežeraka” pa čak ima i isti podnaslov „Herojska komedija”, kao Rostanov romatični junak velikog nosa, primjetio je Stojanović.
– Moram da kažem, Igor Bojović je živi klasik, ne zato da bi mu laskao, već zato što to jeste. I zato su njegovi komadi uspješni, duhoviti i, što je najvažnije, a prije svega, oni su igrivi. To je radost za glumce, to je radost za reditelja, a onda se nadam i da će se ta radost prenijeti na gledaoce.
Bojovićev „Mačor” je jedan od njegovih najboljih tekstova, koji pruža povod za radosnu igru u kojoj se mudrosti i životne istine saopštavaju nenametljivo, kazao je reditelj objašnjavajući okvir u kojem će sa ansamblom Gradskog postavljati ovaj tekst na Dječjoj sceni.
– Nećemo ići protiv piščeve namjere zato što je, za mene, riječ o jednom od najboljih, ako ne i najboljem Bojovićevom tekstu za djecu, mada ih je napisao mnogo. Može se nekome sviđati ili ne, svi njegove predstave su uspjele. Mislim da je Igor sa „Mačorom” praktično trasirao svoj put - da bude slobodan u prozi, pa da prelazi u poeziju, čak u rimovanu poeziju, da slobodno koristi reminiscence iz takozvane visoke kulture, na „Hamleta” i Šekspira uopšte, na Rostana odnosno „Sirana” na jedan poseban način. Ne znam koliko se to razumije, ali Bojović je napravio nešto drugačije, novo na način na koji su to njegovi prethodnici u književnosti i dramskoj književnosti za djecu davno radili poput Ljubiše Đokića, našeg pokojnog profesora dramaturgije sa „Biberčetom” i svim dramatizacijama bajki, pa Stevan Pešić, koji je stvorio praktično imaginarne priče, pa svi oni koji su dramatizovali narodne priče. A, da ne govorimo o veličinama kakve su Duško Radović ili Ljubivoje Ršumović... Nabacujem imena, a ima ih još, Grigor Vitez i „Šume Striborove”, a o „Kekeca” da i ne pominjemo... Sve su to međašnje tačke odrastanja generacija. Već odavno neka djeca, koja su odrastala na Bojovićevim predstavama, sada su ljudi – kazao je Gorčin Stojanović.
Nije prvi put Gorčin Stojanović u Podgorici zbog režije. Prisjetio se poznati reditelj da je prije dvije decenije trebalo da režira u Crnogorskom narodnom pozorištu „Izvanjca”, ali na kraju do saradnje nije došlo. I tada, kao sada, predstava je trebalo da se igra na sceni Kultno-informativnog centra „Budo Tomović”, jer CNP je u to vrijeme bio podstanar kao sad, a i šest decenija prije, Gradsko pozorište.
– Iskren da budem, mnogo sam puta režirao, ali ne mogu da se sjetim da li sam radio u nekom pozorištu koje nema svoje prostorije i scenu. Prije tačno dvadeset godina trebalo je u Crnogorskom narodnom pozorištu, koje takođe tada, nemajući svoju zgradu, bilo u KIC-u „Budo Tomović”, da radim „Izvanjca” Igora Bojovića, ali režirao ga je na kraju Jovica Pavić – prisjetio se Gorčin Stojanović.S.Ć.
Otac i sin na istoj sceni
Gorčin Stojanović se sa radošću priprema za rad u Velikoj sali Kic-a „Budo Tomović”. Vežu ga sentimentalna osjećanja za Podgoricu i scenu nekadašnjeg podgoričkog doma kulture iz sasvim ličnih razloga. Njegov otac reditelj Velimir Stojanović proveo je mladićke dane u gradu sa na sastavcima Ribnice i Morače i maturirao u podgoričkoj gimnaziji.
– Upravo na sceni u Domu omladine „Budo Tomović” čak i glumio. Tako da su su se stekli uslovi da i ja konačno ovdje radim – zaključio je Stojanović.