Prof. Miodrag Lekić, prvi čovjek novoosnovanog DEMOS-a, može se bez lažne skromnosti pohvaliti da je predstavljanje njegove nove knjige „Na putu za Damask” na podgoričkom Sajmu knjiga bilo najposjećenije dosad. O knjizi su pored autora govorili i Nataša Marković, vlasnica beogradske izdavačke kuće „Plavi jahač”, koja je objavila knjigu, i univerzitetski profesor Milan Popović.
Priroda knjige, koja kroz eseje, oglede, kolumne, govori o preobražaju koji je na djelu u našem društvu, ali koji ne samo što teče vrlo sporo, nego se često i ne prepoznaje, jeste kaleidoskop, ističe Popović. Ali, kaleidoskop u najpozitivnijem značenju. Zato, dodaje Popović, treba je posmatrati u tri dimenzije – holističko-renesansnoj, pitanju izrazite dijaloške otvorenosti sa drugim i drugačijim i u pokušaju unapređenja zajednice - polisa, odnosno politike. Kao ključne tekstove u ovoj knjizi, pored naslovnog, Popović smatra i Lekićeve opservacije Prvog svjetskog rata i Makijavelijevog „Vladaoca”.
Naravno, zbog prirode tekstova ove knjige, odnosno fenomena koje tretiraju, nije izostala ni priča o politici, nekad i sada, a koju je počeo Popović pohvalom dosadašnjeg političkog angažmana Lekića, i njegovih rezultata koji mu se ne priznaju. U najkraćem, činjenice da je na proteklim izborima, `12,`13. i `14. Lekićevim djelovanjem dokazano da je vlast u Crnoj Gori, kako kaže Popović, nelegitimna, protivustavna i uzurpatorska.
Na naslov knjige, odnosno istoimeni tekst, koji aludira na biblijsko Savlovo preobraćenje u Pavla, govorili su i Markovićeva i Lekić. O tom tekstu Popović kaže:
- Ja sam u „Damasku” Miodraga Lekić prepoznao ono što su Fernand Brodel i drugi nazvali „vremenom promjene”. Naravno, mnogim ljudima, pa i u Crnoj Gori usta su puna promjena, ali samo na prste jedne ruke možete izbrojati one, koji kao Lekić, razumiju transformaciju, preobražaj, promjenu koja je danas u Crnoj Gori - kaže Popović, dodajući da promjena predstavlja i veliki izazov za ono najbolje u ljudima.
Lekić je ispričao da je naslovni tekst nastao negdje u vrijeme kada je počela realna kriza u Siriji, odnosno Obamine dileme da li bombardovati ili ne bombardovati Damask, kao oličenje jednog režima. Međutim, dodaje Lekić, i Obama je doživio metamorfozu, ne onu kao Savle, ali ipak dovoljno razumnu, real-političku, da ne učini nešto takvo. No, kaže Lekić, indikativno je tada bilo saopštenje crnogorske Vlade, u kojem se s nestrpljenjem iščekivalo bombardovanje. S tim u vezi, zanimljiv je i njegov stav da početak trećeg svjetskog rata sprečava strah od totalnog uništenja, više od prosvijećenosti vladajućih garnitura.
Mnogo priče bilo je i o čuvenoj `68, i to ne samo generacijski, nego kao kulturološkom i društveno – političkom fenomenu. Ključno pitanje, koje je postavljeno i Lekiću i publici, bilo je zašto je `68. izostala u Crnoj Gori. Banalan odgovor, kaže Lekić, jeste činjenica da u to vrijeme u Crnoj Gori nije bilo univerziteta, no da su se zato Crnogorci iskazali na obje strane u Beogradu. Drugi dio medalje je činjenica da ni tada, kao ni sada, nije bio razvijen slobodan duh građanina, odnosno individualne svijesti i savjest.
- U Crnoj Gori nemamo taj kvalitativni skok građanske hrabrosti. Naše pobjede su velike i žertve zaslužuju poštovanje, ali su najčešće plod konspiracije, plana, priprema, organizovanosti. Dok, kvalitativan skok demokratije je građanska, individualna svijest. Mislim da nismo dotle stigli dotle, i da ta kvalitativna promjena tek treba da uslijedi – rekao je Lekić.
Zanimljivo, uprkos ovoj priči, izostala su pitanja publike, barem u oficijelnom dijelu predstavljanja.
Ž.J.