Predstava „Dnevnik ludaka” koju je po tekstu Nikolaja Vasiljeviča Gogolja režirala Mirjana Medojević, premijerno je izvedena u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom” na Cetinju.
U ovoj monodrami čije je osnovno tematsko polazište normalan pojedinac u nenormalnom društvu, glumac Zoran Vujović donosi priču o pobuni ugnjetavanog čovjeka, o njegovoj poslušnosti, definisanosti društvenih uloga, surovosti i rigidnosti sistema, kao i o tankoj granici između ludila i normalnosti.
Rediteljka Mirjana Medojević je istakla da je posebno zanimljivo za ovu priču koju je Gogolj napisao sa 26 godina, nevjerovatna koincidencija. Odnosno, i sam Gogolj doživio je sličnu sudbinu junaka svoje pripovijetke.
- Priča zbog toga bezmalo djeluje kao neko proročanstvo, jer je Gogolj u njoj ispričao i svoj život i svoju smrt. Međutim, to nije bila glavna tačka oko koje smo sabrali idejno i tematsko polazište za predstavu. Ovo je za mene priča o pobuni, o pojedincu koji trpi torturu društa, o pojedincu koji je normalan i društvu koje je potpuno nenormalno – kaže Medojević.
Ona je dodala da uprkos naslovu ovo nije priča o ludaku već priča o, kako je rekla, jednom od nas koji živimo među ludacima kao i kritika našeg društva i sistema koji je surov i brutalan prema pojedincu.
Govoreći o procesu rada na predstavi sa, kako je istakla, sjajnim glumcem Zoranom Vujovićem i saradničkim timom, njen doživljaj ove priče se mijenjao.
- Što smo više čitali to se osjećaj odgovornosti da se ova minijatura postavi na scenu povećavao, jer Gogolj zaista zahtijeva posebnu vrstu posvećenosti. Odustali smo od forme dnevnika u kojoj je priča napisana i probali da kroz logičan slijed zbivanja utvrdimo što se junaku ove priče dešava i zašto on na kraju dolazi do „pucanja”. On kreće iz uobičajenog života i uvlači nas u svoj svijet, odnosno svijet svoje kuće, da bismo shvatili kakvu on torturu trpi na poslu i u svojoj zajednici i koje su mu sve prilike i mogućnosti uskraćene zbog toga što, kako on kaže, „nemam prihoda, imam samo golu dušu”, da bi na kraju došao do potpuno sulude ideje, koja funkcioniše kao metafora, da ukrade pisma koja pišu psi i da iz tih pisama zapravo shvati svoju realnu poziciju u tom društvu. Nakon toga kreće njegova pobuna protiv svih ali poslije svega što prolazi od psihičke torture preko toga da je neosviješćen do bukvalnog maltretiranja, mobinga i policijske torture i do, na kraju, suočavanja sa jednim besmislom da se funkcioniše u ovom društvu, on završava u svom zatvoru – kazala je Medojević.
Glumac Zoran Vujović pohvalio je rad rediteljke i istakao da se radi o mislećem pozorišnom autoru uz koga je, kako je rekao, uprkos tome što nije mislio da će nekad raditi monodramu, uspio da u ovoj ulozi sumira sve što je kao glumac iskusio kroz trinaestogodišnji rad.
Z.P.


Autorski tim

Dramaturgiju i prevod potpisuje Ljubomir Đurković, a autorsku muziku Rade Vukčević. Pored režije i scenografije Mirjana Medojević se zajedno sa Mirkom Radonjićem pobrinula za dizajn svjetla, a sa glumcem Zoranom Vujovićem koji je bio zadužen i za kostim, izbrala je muziku gdje je uvrštena i pjesma ,,Moja domovina” čiji je tekst napisao Aleksandar Radunović Popaj. Režiju videa uradio je Gojko Berkuljan.