Naš poznati dramski pisac, autor scenarija za neke od najgledanijih pozorišnih predstava, filmova i televizijskih serija, sve češće provodi dane u Herceg Novom, dajući svoj doprinos da se kulturna atmosfera rodnog mu grada podigne na viši nivo. Prihvatio se posla da oživi pozorišnu produkciju pod okriljem „Herceg Festa”. I pored toga što energiju troši na „primjenjenu dramaturgiju”, kako zove upravljanje „Herceg festom” i rad na fakultetu, stiže da odvoji nešto vremena na nove projekte za film i televiziju. Ovih dana je u fokusu javnosti kao predsjednik okrnjenog Savjeta CNP-a, upozoravajući da je ,,Dan D” za naš najveću pozorišnu kuću, koja nema direktora, stigao. U poslednje vrijeme prednost daje sve više profesuri, kao predavač na katedrama za dramaturgiju na cetinjskom i beogradskom fakultetu dramskih umjetnosti.
Stekao je ime još kao student, 1982. godine, dramom „Krojači džinsa”, koja je ubrzo stigla i u pozorište i pred kamere, ali takva vremena odavno su prošla, kaže on. Nekad je sistem bio u službi mladih, a danas vladaju neka druga pravila – uglavnom finansijske prirode.
- Razlika je velika u vremenima kada sam počinjao od ovih danas. Sistem je bio postavljen tako da radi za mladog čovjeka. Profesori su nosili i nudili moje tekstove pozorištima. Naravno, ne samo moje, već i Siniše Kovačevića, Milice Novković, Dušana Kovačevića. A, upravnici ih prihvatali i postavljali na scenu. Sada toga nema. Ne zato što mi nećemo da nudimo tekstove mladih pisaca, nego zato što se promijenila repertoarska i finansijska politika pozorišta. Recite mi koje to pozorište danas računa na klince? Klince po navodnicima. Oni su postali repertoarski incident, a ne pravilo. A, da podsjetim, sve što je napravio „Atelje 212” napravio je sa tekstovima mladih autora. Ove godine je privi put CNP imao konkurs za mladu dramu, i bio bi jeres da se ona ne postavi na scenu ali, vidjećemo što će se desiti – kaže Koprivica.
Danas nema razmijevanja za mlade autore, kaže iskusni pisac, i ističe je došlo do otuđenja mladih pisaca i uprava pozorišta.
- Traže od njih da budu nešto što oni nisu, da budu alternativni, avangardni, postdramski... nešto što oni ne mogu biti. Jednostavno, treba poštovati njihov duh. Drago mi je što je cetinjska akademija otkrila talente, prvenstveno mislim na Vaska Raičevića, Bojane Mijović, Stefana Boškovića, koji su krenuli putem da postanu autonomni pisci i scenaristi – objašnjava on.
Misli da i mladi pisci prave pogrešne korake. Kače se za film, kako kaže, a ne shvataju da je kinematografija u današnjim uslovima najčešće nedostižan san.
- Pošto je film atraktivniji studenti i mladi dramaturzi se kače za film. Ali, grijerše! Teško je doći do filma u ovim produkcijskim okolnostima. A, pozorište je produkciono lakše – savjetuje iskusni dramski pisac.
Kao dugogodišnji upravnik pozorišta „Duško Radović” i umjetnik koji se može pohvaliti nekima od najznačajnijih dramskih tekstova u našoj novijoj pozorišnoj istoriji smatra da postoji lijek za trenutnu situaciju koju guši sve više umjetnika, a sve manje posla.
- Imamo samo dva profesionalna pozorišta i Centru za kulturu Tivat, koji radi po projektu. A, kod nas svake godine izađe po dva tri dramaturga i deset glumaca. Dakle, mala sredina sa malim tržištem, a nadolaze nove generacije. Znate, ne može se narediti nekome da radi dramu mladog pisca. Nije riječ samo u kvalitetu. Sa njima se kvalitetno radi i od šest diplomiranih dramaturga garantujem da bar dva prije našuštanja fakulteta napišu tekstove koji mogu odmah da se postave na scenu. Ali, mnogo zavisi od sluha upravnika. Pa ne moraju da se igraju samo strane drame. Nisam ksenofobičan, ali mislim da mora da postoji paritet. Nešto što se zove domaći dramski pisac mora da se gaji. Neće biti uvijek uspješno, ali bože moj. To je pitanje kulturnog života jedne zemlje.
Problem današnjeg pozorišta je pitanje produkcionih uslova i para. Kao predsjednik Savjeta CNP shvatio je da ovaj teatar, a vjerovatno i drugi, ima profilisan repertoar, ali zbog para ili „ovih ili onih razloga” odustaje od njega.
- Mislim da je jedno od rješenja pozorište po projektu, kao što radi Tivat. A, to će otvoriti prostor za mlade reditelje, glumce i pisce. To pokušavam da uradim u Hercegnovskom pozorištu, da napravimo finansijsku i produkcijsku bazu. Vidim da Nikšić ima iste ambicije, i čini mi se da su već počeli. Samo tako se može roditi nova pozorišna energija – navodi on.
Sve češće provodi vrijeme u Crnoj Gori, jer, kaže, na neki način se meraforično vratio rodnom gradu”. Na FDU na Cetinju je već šest, sedam godina, kao i u Beogradu. Biće tako dok mu ne dosadi, kaže on. Sve manje piše jer mu profesura uzima mnogo vremena. Kao i sdirektorovanje u „Herceg festi”. Ipak, uskoro bi mogli očekivati opet neki novi projekat Stevana Koprivice.
- Pokušavam da napravim sa Marijom Perović premisu za scenario po mojoj drami „Boka Novećento hotel” i sa Draganom Bjelogrlićem jednu krimi seriju po uzoru na HBO. Ali, to je još sve na dugom štapu – kaže on.
S.Ć.
Direktor ili propast
Stevan Koprivica smatra da je CNP pod hitno treba da dobije novog direktora. Tačno je, kaže, da je papirologija u redu, međutim, da bi pozorište zaista počelo da radi na premijerama i predstavama, mora biti direktorta. Mora se kompletirati i okrnjeni Savjet, kojeg sada čini samo tri umjesto pet članova.
- Imamo kvorum, ali bi ga trebalo komletirati. Mora se sve to riješiti da bi ova kuća počela da radi onako kako treba. Čuo sam komentare da Savjet mora da postavi Ministarstvu ultimatum. Ali, ultimatumi su stvar pristojnosti, rigidnosti i, ako mene pitate, inferiornosti. Pozorište u svim vremenima i nevremenima radilo, i u ratovima, u bijedama, siromaštvu... Ono je ontološka potreba društva. Bilo je i gorih vremena pa je pozorište opstajalo. Tako da bilo kakvo uslovljavanje ne dolazi u obzir. U svakoj situaciji pozorište mora raditi, to mora biti jasno. Pogotovo što se radi o bazičnom pitanju Crne Gore kao što je CNP. Ovo pozorište mora da krene naprijed.