Ličnost Josipa Broza Tita, maršala, „najvećeg sina jugoslovenskih naroda”, doživotnog predsjednika SFRJ, neki bi rekli diktatora, ali i njegovo djelo, učinak onoga što je radio, epoha u kojoj živio, a čini se da odjeci te epohe i dalje kreiraju živote miliona u ovom regionu, još uvijek pobuđuje veliko interesovanje i u Crnoj Gori. Dokaz tome je i promocija trotomne knjige slovenačkog istoričara koji živi u Italiji Jože Pirjevca „Tito i drugovi” u podgoričkoj Gradskoj knjižari, centralne večeri manifestacije „Noć knjige”. Jednostavno, nije bilo dovoljno mjesta za sjedenje, pa su mnogi prestajali ovu promociju na kojoj su pored autora govorili i istoričari iz Zagreba Tvrtko Jakovina i Podgorice Živko Andrijašević. A, zanimljivo je i da su promociji prisustvovali ambasadorka Njemačke i ambasador Slovenije.
Istoričar Tvrtko Jakovina, pisac predgovora, koji je svojevremeno služio vojni rok u Crnoj Gori, smatra da je najveća vrijednost ove knjige u činjenici da se Pirjevec obilato služi autentičnim arhivskim materijalom. Publiku je ovom prilikom podsjetio i na činjenicu da se 22. aprila dogodio i proboj logoraša iz Jasenovca, a koji je u Hrvatskoj ovih dana izuzetno ispolitizovan i koji je ponovo probudio neke stare duhove iz boce. Kako je Jakovina dodao revizija istorije je poželjna, ali ne na način da se iskrivljuje istina, ili da se negiraju zločini, jer toga se treba bojati, naročito na jugoslovenskom prostoru. Za razliku od nekih drugih, dodao je Jakovina, Pirjevec to ne čini.
- Ovo je knjiga koja ne naglašava pozitivne niti pominje negativne aspekte maršala Jugoslavije, koji je, ipak, najvažnija istorijska ličnost 20. vijeka na našim prostorima. Ni jedna istorijska ličnost nije imala, a dugo ćemo i čekati da se ponovo pojavi, takav politički domet ni na unutrašnjem ni spoljašnjem planu. Moguće čak nikada, jer okolnosti su se promijenile, nastale su male države, a nema ni Hladnog rata – rekao je Jakovina između ostalog.
On je istakao da je Tito uspio da pozicionira Jugoslaviju kao zemlju zavidnog uticaja na međunarodnoj sceni, što je dokazala i njegova sahrana u Beogradu. Ipak, Tito je na svom kraju ostao sam, usamljen, jer oko njega više nije bilo njegovih drugova i „drugova”, što je teza koju je na kraju obraćanja javnosti istakao i Pirjevec, primjetio je istoričar iz Zagreba. Odnosno, nije više bilo Rankovića, Đilasa, Koče Popovića, Kidriča, Kardelja... I uprkos svemu, kada se sve zbroji i oduzme, Pirjevec smatra da je Tito pozitivna ličnost, i da njegovo nasljeđe ima pozitivan predznak, i da te ideje uprkos svemu žive.
Nakon obraćanja autora i promotera uslijedio je razgovor sa Pirjevcem i Jakovinom, dok se Andrijašević nije uključivao. Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je vezano za famozni Ustav iz 1974. godine, a koji je, kako su potvrdili i Jakovina i Pirjevec, bio jedan od preduslova za nestanak SFRJ. Zanimljivo je, dodaje Pirjevec, da je čak i Tito bio skeptičan u pogledu donošenja tog Ustava, a na što je naišao u dokumentima koji opisuju njegove razgovore sa Meklinom.
- Svi ustavi od 1945. godine nadanje imali su klauzulu samoopredjeljenja. Ali, ovaj iz 1974. je podario državnost republikama. To nije bila Titova, već Kardeljeva ideja. A, Kardelj nije vjerovao u Jugoslaviju, i mislim da je nije volio. Kardelj je na Jugoslaviju gledao kroz slovenačku vizuru i interese. Treba reći istinu - mislim da je Tito bio prisiljen da prihvati Ustav iz 1974. godine, što potvrđuje i razgovor sa Meklinom – rekao je Pirjevec. Ž.J.


Odrekao se Staljina, ne i Sovjeta

Andrijašević naglašava da je ovo prva knjiga na prostoru bivše Jugoslavije koja se bavi Titovom ličnošću, ali koja se ne obračunava sa njim, već ga sagledava iz različitih uglova.
- Za mene je ovo više knjiga o fenomenu Tito, a to je nešto sasvim drugo od ličnosti, ili ređanja činjenica jedne važne političke i državne ličnosti. Ovo je traženje i pružanje odgovora na pitanje ko je Tito i kako je postao velika istorijska ličnost – rekao je Andrijašević.
Po njemu najzanimljiviji dio knjige je onaj koji se bavi Brozovim boravkom u SSSR-u i vezama koje je Tito tamo stekao i kojih se nije odrekao cijelog života. Po njemu, tu leži ključ odgovora na pitanje kako je Tito postao velika ličnost.