Profesor srpske književnosti XX vijeka Aleksandar Jerkov održao je zanimljivo predavanje „Što nam znači veliki pisac u 21. vijeku: Ivo Andrić, nobelovac koji nas sve spaja”, koje je salu Kina Boka u Kotoru ispunilo ljubiteljima lijepe riječi i poštovaocima lika i djela našeg, a svjetskog pisca. Predavanje je održano u okviru manifestacije Noć knjige, koju je organizovala Gradska biblioteka i čitaonica Kotor.
Profesor Jerkov je u jednom širokom luku od Nidisa, do Eliota i Kernolda pokazao šta znači veliki pisac i šta znači klasik koji je savremen i moderan. Ivo Andrić, u tom smislu riječi, po mišljenju Jerkova, u 20. vijeku stupa među one pisce i autore koji konstituišu cijele kulture.
- Njegovi likovi, kao što je to Alihodža Mutevelić u romanu „Na Drini ćuprija” ili fra Petar i Ćamil u „Prokletoj avliji” i na drugim mjestima, pokazuju nam kako se junak, književna imaginacija kroz njega, izdiže iznad podjela i svega onog što nas razdvaja i pokazuju kako se, kao i u samom Andriću, kao piscu, možemo susresti, iako je on iz Bosne i Hercegovine, rođen kao katolik, a opredjelio se da bude Srbin i da pripada srpskoj kulturi i da time nije izgubio ništa od svoje širine, od svoje veličine i od toga da stvara jedno simboličko mjesto na kom se sve naše kulture, razlike i istorije mogu jedna sa drugom susresti i razgovarati. Ta osobina gradi pisca da on postane klasik onako kako je to Eliot rekao za klasika `da je nezaobilazan u jednoj kulturi` i postaje savremeni klasik, koji je nezaobilazan ne samo u jednoj kulturi, nego u svim kulturama. Andrić je, u tom smislu, veliki svjetski pisac i istovremeno veliki pisac svih tradicija na našim terenima i jedan od dvojice najvećih srpskih pisaca - rekao je Jerkov.
Iako na prvi pogled ne izgleda da se Andrić „oslanja” na Servantesa i na Šekspira, i Servantesov i Šekspirov trag se mogu pronaći u Andrićevim djelima.
- Servantesov trag po tome što pokazuje da mora prestati tradicija viteškog romana da bi počelo novo pisanje. Tako se kod Andrića u „Travničkoj hronici”, ali i na nekim drugim mjestima, pokazuje da mora prestati tradicija „epskog čovjeka”, da bi počeo moderni roman, a u jednoj od njegovih priča može se naći čak direktan odjek ili odzvon Šekspira, a to je u Mustafi Madžaru „da je svijet pun gada”, ali da se na to ne može pristati, jer u svijetu uvijek ima, kako kaže junak „Na Drini ćuprije”, „velikih, dobrih, a umnih ljudi, koji će činiti velika djela” - zaključuje dr Jerkov.
Publika je sa zadovoljstvom ispratila predavanje i toplim aplauzom pozdravila predavača.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
